Inspiraciju za post sam dobila u jednom bircu. Možda ne tako običnom, originalnom, moglo bi se reći. Uglavnom, dok sam sa prijateljicom ispijala svoje omiljeno piće, zasvirala je jedna stara stvar. Svi ju znaju, a znate ju i vi. Sigurna sam u to.
U tom nekom trenutku, možda čudnom, možda glupom, možda pripitom, osjetila sam neke osjećaje.
Prijateljstvo.
Ljubav.
Privrženost.
Sreću.
Bezbrižnost.
Možda naizgled lijepi i pozitivni osjećaji, ali što ako nisu? Što ako ih toliko jako osjećate da sve želite u jednom trenutku. Ljudi koji vam nedostaju, ljude koje ste nekada znali, stara mjesta na koja ste zalazili. Što ako su osjećaji toliko jaki da su čak i jači od vas? Samo možda ćete se osjećati bespomoćno, samo možda ćete žaliti, samo možda ćete osjećati kao da život prolazi pokraj vas. A ja jesam to osjećala. Sve to. I ne mogu reći da sam se osjećala sretnom, iako mi je na licu titrao osmijeh. Onaj trenutak nemoći, očaja i uzaludnih pokušaja da zaustavite vrijeme. Kaos.
A samo želite da još jednom zasvira ona stara stvar.
Post je objavljen 29.12.2009. u 00:43 sati.