Marketing
Emily Bronte - Wuthering Heights
Srednja sestra, Emily Bronte (1818-1848), napisala je samo jedan roman, ali su Orkanski visovi (1847) jedno od remek-djela engleske i svjetske književnosti. To je djelo snažne evokacije sure engleske prirode i ljudi koji u tom podneblju i sami postaju grubi, realistički, nesentimentalni. Orkanski visovi priča je o romantičnoj i tragičnoj ljubavi jednog nahoda i kćeri njegova dobročinitelja, to je strasna epopeja o čovjeku kojega razdiru snažni unutarnji porivi i koji u bezumnoj strasti u ime neuslišene ili neomogućene ljubavi sve podređuje osveti. Središnja je tema romana priča o Katarini i Heathcliffu i o rađanju jedne neobične, pomalo nestvarne, ali izuzetno strastvene ljubavi koju Katarina izdaje mijenjajući strast za građansku sigurnost. Ona uskoro umire,a Heathcliff ne može njenu izdaju preboljeti, ni oprostiti, jer je on biće kojim vladaju slijepi nagoni i zato smisao svog promašenog života traži u osveti svima onima koji su u bilo kakvoj vezi s njegovom jedinom ljubavi. Uvrijeđen i ponižen, on nikada ne zaboravlja ženu koju je ljubio i smatrao jedinim smislom svoga postojanja, ali njegova demonska narav i ne želi priznati granice između ljubavi i mržnje.
Orkanski visovi roman je uzavrelih strasti ali i impresivna slika života engleske pokrajine prve polovice XIX stoljeća, prožeta dojmljivim prizorima društvenog života i klasnih sukoba u kojima se neprestano otkrivaju krajnosti. Sve to čak ni uz cijenu užasa, okrutnosti i mržnje ne može razoriti ljubav koja je besmrtna, pa ni uz cijenu jezivih priča i mračnih legendi koje se pričaju oko Orkanskih visova.
Orkanske visove sam prvi put pročitala prošle godine. Knjiga me apsolutno oduševila jer u mrklom liku Heathcliffa leži ta neukrotiva strasti i ponos ,bez obzira na njegovo porijeklo, na koju sam osobno ljubomorna. Ta ljubav između njega i Katarine je vanzemaljska i teško je povjerovati da bi netko mogao nekoga tako istinski voliti i istovremeno toliko mržnje čuvati u sebi prema ostatku svijeta. Svoj primjerak romana Orkanski visovi jedva sam pronašla pretraživši gotovo sve antikvarijate u Zagrebu. Skoro pola godine sam tražila taj roman čije izdanje datira iz davne 1976., ali je ipak u zavidnom stanju. Gadi mi se iskorištavanje ovakvih klasika u današnjoj beletristici. "Pisci" današnjice stvaraju uvrnute motive ljubavi pretvarajući samu ljubav i iskrenost, vjernost, u perverznu igru riječi radi bolje zarade.
Tražio sam i ubrzo našao tri nadgrobna kamena na padini do pustare. Srednji je već bio posivio i upola zarastao u vrijes; Lintonov je bio u skladu s njim samo po tome što mu je podnožje bilo obraslo u travu i mahovinu; Heatcliffov je bio još gori. Ostao sam neko vrijeme kraj njih pod onim blagim nebom, promatrao noćne leptire koji su letjeli između vrijesova i zvončića, slušao tihi povjetarac koji je blago čarlijao kroz travu, i čudio se kako je ikad itko mogao pomisliti da je posljednji san spavača pod tim mirnim komadićem zemlje nemiran.
Post je objavljen 28.12.2009. u 18:07 sati.