Život zemljoradnika, težaka...

Marketing

Uz nešto citata iz literature, fotografija sa web-a, muzike sa YouTube-a, ponekim linkom, i dosta sjećanja moje mame, pokušat ću "oživit" život mojih predaka, ali i šire, život otočana i Dalmacije 19-og i većeg dijela 20-og stoljeća. Moja mama, iako se odgajala u gradu, veći dio djetinjstva je provodila kod svoje none i nona u našem malom mistu, isto kao i ja, dosta godina kasnije, kod svoje drage tete kiss .

Moji su preci bili zemljoradnici, težaci, cijelog svog života su obrađivali zemlju ali, unatoč teškom i mukotrpnom radu, od zemlje su živili skromno i siromašno.
Nije se, uostalom, otok napuštao iz obijesti, već iz bijede....., a video spotovi koji slijede, našli su ovdje svoje mjesto jednako i zbog pjesme i zbog slike koja "oživljava" stara vremena.

Nevena Ereš i Klapa Maslina - Težaci

Arsen Dedić i Klapa Intrade - Dida moj (Metković)

Obrađivali su maslinike i činili (pravili) maslinovo uje, kamenice u konobi nisu bile prazne, ako danas uopće i postoje.....

Radilo se i u vinogradu, bilo je grožđa u krtolima, vina, kvasine, rakije, prošeka..... evo jedne crtice iz maminog sjećanja: moja draga teta kiss je jednom "ukrala" iz konobe pot (lonac ili lončić) prošeka za odnit' prijateljici, a kako je nije našla doma, žaj non je bilo prolit, pa je sve popila. Našli su je di spava u šufitu (potkrovlju).....

Ni višnje nisu bile zapuštene, a moja draga teta kiss ih je nastojala održati dosta dugo, čak do mog pamćenja.....

Stabla smokava i bajama su se tada i te kako brala, a danas?.....

Klapa Maslina - Ko će naše smokve brati

a smokve su se, kao i višnje, sušile.....

U našem docu se kopalo, sadilo, bralo....., ako ništa drugo, bilo je krumpira i zeja....., mama se sjeća svoje none kako bi isprid konobe "tribila" (čistila) zeje, jer se ono svaki dan kuhalo za večeru.....

Nono je zna poć' i na ribe, srdela i špari je znalo bit', a za drugo, 'ko zna.....

Uz težački život je išlo i "blago", hoću reć', beštije ili životinje. S njima se svakodnevno zajedno živilo i radilo, za njihov smještaj su se uz kuću zidale zasebne, samostalne građevine, štale, kokošinjci....., tako je bilo i kod nas.
Najbolji prijatelj i desna ruka svakog težaka, pa i mojih predaka, bio je u prvom redu tovar ili magarac. Služio je za jahanje do polja i prenošenje manjih tereta.

Kokoši su nosile jaja, a nije bilo straha od sirovih, kao danas, znalo se je dici "žbatit" (mješat, tuć) sa cukron (šećerom), a onda dodat malo prošeka, za kripost, ili se kuhalo "u sorbulu" (meko kuhano). Ali, puno je bilo dice, pa se jedno jaje znalo dilit i popola.....

Koza je davala mliko....., mama se sjeća kako bi none njoj i bratu znala dat' friško pomuzeno kozje mliko sa malo vina (smutica) ili prošeka.....

od gudina, svinje ili prasca, kako vam drago, dolazilo se i do pršuta.....

Sve je to imalo veliki značaj u svakodnevnom preživljavanju, a nešto bi se od poljoprivrednih proizvoda i prodalo, pa bi se kupilo brašna (u vrećama). Kruh se mijesio i pekao u krušnoj peći jednom u tjednu "za cilu šetemanu". Mama se sjeća kako bi ona i brat jedva dočekali da none ide peć' kruh, kako bi njima ispekla po jedan "kolač".

Tako se je, na škrtoj, kamenitoj zemlji, mukom, znojem i žuljevima, othranilo i podiglo sedmero djece, preživilo dva svjetska rata, česte promjene "gospodara", koji su Dalmaciji uvijek bili više maćeha, nego mater.....

Kad je Dalmacija došla drugi put pod Austriju, 1814.g., došla je istodobno pod Austriju i Istra i Trst i Gorica i Venecijanska i Lombardska provincija. Dalmacija je izgledala kao neki privjesak tom posjedu, jer su Bosna i Hercegovina bile u turskoj vlasti. Zbog svega toga nije Austrija pokazivala gotovo nikakve pažnje prema Dalmaciji, ni u trgovačkom, ni u gospodarskom pogledu. U gospodarskom pogledu ona nije za nju značila ništa i zbog toga što je bila siromašna zemlja i iz nje se nije dalo gotovo ništa izvesti, a u trgovačkom što je ona bila sasvim postrani od velikih kontinentalnih trgovačkih putova. Trst i Venecija bile su sada luke preko kojih je prolazila cijela trgovina Austrije sa svijetom oko Sredozemnog mora i preko oceana. Austrija je pustila Dalmaciju neka životari kako znade. I tako je to išlo decenijima.....

Dalmacija je kroz cijelu svoju prošlost bila u prvom redu zemlja poljodjelaca i stočara, iako njena polja nisu vrstna omogućiti njenim stanovnicima bolji život. Dalmacija je uvijek samo životarila, a nije nikada bogato živjela.....

Voćarstvo, napose smokve, bajami i višnje, što je moglo steći bolju prođu u monarhiji, nije nikada značilo u Dalmaciji mnogo i kretalo se u skromnim granicama. Gojenje maslina je kroz 19. st. stalno nazadovalo i maslinjaci su se često sjekli da ustupe mjesto lozi.....

Vrlo važna grana narodnog gospodarstva poslije vinogradarstva u primorju i na otocima bilo je i sada ribarstvo. Sve do zadnjih godina 19. vijeka najvažniji i najunosniji bio je lov na srdele.....

/citati iz knjige "Prošlost Dalmacije" autor Grga Novak/

Post je objavljen 28.12.2009. u 14:38 sati.

Pregled posta

Marketing

Život zemljoradnika, težaka...