danas svira gosn Rundek...u boogaloo. on ima ruke. pjeva o njima. pjeva u potkošulji. nekako je romatično zao. vjerojatno je sjeban tip. ali nas veže. a dobro veže i riječi. taman za poluizgubljene romatične duše koji plaćaju svoj grijeh jer kao mrze patetiku pa se spetljaju u nju kao dnevni leptirić u paukovoj mreži.
lagani dodir uz nogu, dodir okrenutih dlanova, negdje na samom početku suživota. sječas se milo? kad smo se veselili nama, mijenjanju CD-ja i izvođaća koje volimo, lupanju srca i klecanju koljena u dolasku u katakombi. djetinjasto romatični, seksulano nabrijani kao mladi majmuni (vidiš, neke stvari se ne mijenjaju), netko zbog svjih postpubertetskih otkrivanja osobnih mogućnosti i želja, a netko zbog preuranjenog sekundarnog puberteta:)
gledao sam te desno, pored zvučnika, u grupici mladarki iz glomaznog ženskog fakulteta. isticala si se sa svojom svježe ošišanom kosom u sedativne svrhe, i osmjehom koji ruši muške duše (kladim se i da žene padaju na njega), onako od uha do uha, s redom bisera kojima znas nekad zagrist jabuku...ili mene...s pogledima ukradenim tražeći me u gomili. tad si došla do mene, stidljivo smo gledali gosn Rundeka u potkošulji s needakutivno zapaljenom cigaretom u gubici, kako rasporano već pjeva neku od balada (koja li je ono bila?!), a ja, sa prepotencijom iskustva, jedino što se usudih učiniti je dodirnuti ti prvo srednji prst za njegov srednji zglob mojim, a netom nakon toga tvoj bok. i bijah ludo sretan. sjećam se stidljivosti neke, zaljubljenčke, klinačke, kako sam gledao samo naprijed, u gosn Rundeka, kao u neki lajt motiv koji me izvlači iz ugodno-nelagodne situacije. ta stidljivost čudi i raduje, jer znas da sam drzak kad nešto želim u ljubavi.
Želim tvoje ruke. meke, bijele, tople, na meni, kad ih držis u krilu zapričana, kad mašeš s njima u onaj svoj Mah kad te prekinem dok pričaš... volim kad imamo dlan u dlan, kad te držim za brezastu tankoću nadlaktice. Volim te zagrliti mojima oko njih, kad si istovremeno predana i zarobljena i kad ti osjećam osmjeh ljubavni na ramenu, volim ih gristi dok smo u izgoru, ali i ljubiti ih kako ljubi pajac dlanove jedne kraljvene, zahvalan što si tu. obožavam ti cuclati prste i lizati ti unutarnost dlana. kao mače hraniteljici.
i gosn Rundek opet nam dolazi. ne, ne zelim misliti da kao umjetnik u konstantnom škripcu to radi da bi se osvježio sa nasih 100 kuna.zelim da mislim da zna o nama, u nekom paralelnom svemiru, da dolazi svjestan da smo otišli daleko, da su ruke sad jako upetljane, ko igle u pletivo šala od vune...da zna da postoji par koji ritmom njegovih pjesama i stihova raste u svojoj ljubavi, vezanosti, potrebi, želji, miline i strasti. ma on to zna...željan pobjediti gosna Balaševića u značaju trenutka. zeli nas osjetiti u polumraku plavog svijetla kako se njišemo zagrljeni, ja iza tebe pripijen, s jednom rukom oko trbuščića ti, a drugom preko grudi, sa mojim dahom na tvom vratu, s sljubljenim nogama... grudi na leđa, možda sa sretno nasuzenim očima u jedno od nas...svakako s lupanjem srca na koščatoj ti plečki.
mozda nećemo doći bas sutra gosn moj Rundek dragi, zbog istih mladarki, možda zbog poštivanja nekih koje je upitno dal bi treba(l)o poštivati, ali znaj da ćemo Ti dolaziti, da budeš u tijeku sa razvojem ove ljubavne priče. da pobjedimo skupa s tobom simpatičnog gosna Balaševića, da vidimo dal jos cugaš i pušiš, dal te ljubav mori i uzdiže ko nas...
ma šta dolazit, obečajem ti da ćemo jednom napraviti dijete na tvom koncertu, tamo negdje iza desnog zvučnika ;)...i ko zna, ako se to dogodi možda ga nazovemo Damir, ustvari Darko ;)...
O'š bit kum?!?
18.12.2009. 03.35h
Post je objavljen 28.12.2009. u 03:16 sati.