Riba, rajčica, vino. Ulje. Kancerogeni i antioksidanti.
Mi smo, bejbe, čista kemija :)
Valjamo se, valjaš se u mene kao valjak u tijesto, valjamo.
Nema greške, bit će žrtava. Jedan izgubljeni lažni prijatelj za uzorak tapeta, drugi za zimovanje na krznenom tepihu pred kaminom, treći za biranje imena i vrtića. Pa sad, što ćeš dulje pamtiti?
Moram se stalno podsjećati na diplome, dokumente i rodbinu, što nisam neuko siroče iz Donjeg Požarkovca? :D
Pored tebe se osjećam elementarno. Jednostavno, nikako banalno. Kao čaša vode ili upaljena šibica. Kao sve ono što ti znaš da jesam, kao sve ono što ja želim biti. I ne samo da se osjećam «kao» nego to i jesam, želim ići na more negdje sada, odmah, da se grijem uz tvoju toplu kožu, da se zaogrnem u tebe i ostanem tako zauvijek, kao u trafostanici. Želim imati ovaj osjećaj samorodnog vrutka zauvijek.
Nekad poljubac i dodir ne nose dovoljno. Ljudi čude udarce, ali ljude čude sve intenzivno. Intenzitet sveprožimajuć, samo sa čovjekom koji razvija intenzitet u tebi kao fotografiju možeš doživjeti osjećaj jutra boje lavande, crnog čaja, milovanja.
Zvuči komplicirano. Nije. Pričam o ispunjenju. Jedan je kružnica, drugi krug. Jedan podrazumijeva drugoga.
Tek kad se zna gdje su granice se može ići od njih posljednjih.
/Ujutro, kad sjedimo uz kavu i pecivo, trećim uhom čujem plačne violine filmskih pitoresknih zora. Zamamni alpski curičci trčkaraju po rosnim livadama prskajući pivsku pjenu i uredno počešljane ovčice trepću okicama plavim od mlijeka. Jutra s tobom su hmeljna, medna, aromatična. Jutra s tobom su ona moja životna želja br. 3. Nekad nagrizem čisto sjećanje na neko od njih. Kao da mi netko gurne glavu u gejzir šerbeta. Toliko je dobro.
Tko, pri zdravoj pameti, to ne bi htio svaki dan do kraja života ili barem lucidnosti?
Post je objavljen 28.12.2009. u 02:49 sati.