I won the battle.
Konačno sam natjerao veliki komp da probavi Windows 7. Dobro, ZNAM, trećina vas će urlati na mene da prijeđem na Linux, trećina će pocrvenjeti u licu, vrišteći kako je Mac bog i batina, a trećina će samo slegnuti ramenima jer su im tehnologija i softver otprilike jednako zanimljivi kao i godišnje natjecanje kišnih glista u rahljenju zemlje.
No svejedno… Potrajala je ta moja borba dosta dugo jer su me non stop prekidali nadirući ljudi kojima je valjda zadnja želja prije nego što umru bila meni čestitati prošle i nadolazeće blagdane i životinjski me zažvaljiti s obje strane lica. Brrrr.. Ajde, ne bunim se jer je utržak već narastao dovoljno da si bez problema mogu priuštiti Eckerta i još neku sitnicu :) No težak je put bio do toga, kažem vam…
Uglavnom, Windows 7. Piece of cake, kažu. Naravno, to je sve veliki piece of zaherica ako imate normalne Windowse. Ako imate, kao ja, osamsto bezvrijednih (u smislu bootanja s njih) kopija, onda morate pronalaziti zakučaste, mračne putove do svoga cilja. Jedan od tih bio je korištenje poluispuhane automobilske gume, slonove surle (tri mjeseca stare i uredno osušene) i tri ručno izvezena goblena. Plus pola avokada, da se nađe. Da, putevima preko Kilimanjara i ostalih brdašaca, dospio sam do instalacije Windowsa.
Krenulo ono… I zajebalo me u startu jer mi nije formatiralo C nego je samo „pospremilo“ sve staro u jedan folder i napravilo sveopći kaos, kako na hard disku i u performansama, tako i u mojoj glavi. Ne moram ni napominjati da sam proveo četiri sata rješavajući nepostojeći problem, temeljito se živcirajući oko njega, sve dok moj ultrapametni, analitički um nije spoznao magnitudu vlastitog neznanja. Nakon te vesele informacije, ponovo sam ubio tek rođene Windowse, ovaj put VLASTORUČNO uništivši sve što se nalazilo na C particiji, kako Windowsima ne bi ni PALO NA PAMET nešto negdje spremiti za „da se nađe“.
Ubio ja to tako opet, vratio sve kako treba i onda su krenule muke… Pater familias svako malo proviri i kaže mi da se ostavim ćorava posla (čovjek nema živaca za softver, što ćete). Svaki put kad komp, u agoniji instaliranja novog operativnog sustava, proizvede nekakav grgljavi zvuk, pater skoči i raspituje se što je bilo… Ništa, to ja samo ubijam boga u krivim driverima.
Nakon što sam se, da prostite, pošteno najebo s time, stvar je ODJEDNOM poletjela i još bi letjela da nismo svi kolektivno krenuli u hibernaciju. U ponedjeljak se treba ranije dić jerbo se ide odmah u Lidla borit s prokletim babama za čarape. Jbga, treba mi, sve mu mi se poraspadale dok sam odlučnim korakom marširao po metropoli.
Da. Instalacija je možda pri kraju no sada kreće epizoda „Windows 7 – Reloaded“. Naime, treba patera familiasa naučiti kako se koristiti tom aždajom. Treba i materi vratiti njene dvije igre, to mi je najmanji problem. Mislim da će se pater i najnovija Gatesova umotvorina pokrviti do smrti već nakon mjesec dana zajedničkog života. A jbga, meni su ti novi Windowsi baš kewl, slatki, razigrani i stabilni, govorili vi što hoćete.
Izbori. Nije li to najveća farsa koju se vidjeli u posljednje vrijeme? Tu ne uključujem prijenose sjednica Sabora, molim lijepo, to je van svake kategorije. Dok ankete svesrdno pokazuju kako se svima glasovi strovaljuju u abis, svi kandidati vrište iz petnih žila kako su upravo oni pobjednici i da uopće neće biti potrebe za drugim krugom jer je sasvim očito da su građani Rvacke, i oni živi i oni ne baš tako živahni, baš njima poklonili sve svoje glasove, koliko god ih imali. Josipović slavi kao da mu je zlatni kit povratio platinastu gusku u krilo, Hebrang si kroji vestit u kojemu će ga prije (ina)ugu(ri)rat dva metra ispod njegove rodne crnice nego u predsjednički ured, a tata Primorac stišće svoje šake koje nikoga ne drže i lupa se po glavi koja ništa ne zna. Strašno. A tek onaj Bago… Odvratno, ćelavo stvorenje koje valjda ni rođenoj materi ne dopusti da dovrši jednu jedinu rečenicu. Prva riječ koju je progovorio zacijelo je uletjela nekome drugome usred rečenice i izbacila ga iz takta. Te analize koje on i njegovi posilni s Nove nude su prava lakrdija jer ono politike nije vidjelo…
Jedva čekam sutra da vidim tko se plasirao u drugi krug. Josipović, očito, jer je već počeo slaviti kao da su ga izabrali za vrhovnog vladara Svemira. Pitam se hoće li se s njim u drugom krugu za jaja natezati Hebrang ili tata Mile. Vjerojatno Mile, Rvacka je puna Ercegovaca koji će svi glasati za svog ljepotana. Ako ništa drugo, drago mi je što je ono nedonošće od Zamorca ostalo dovoljno nisko. Mislim da bih se čisto propucao nekakvim kilometarskim kalibrom da mi onaj Octopus horridus postane glava države. I sam Bog zna da ni Josipović nije nekakav adut, jebote, izgleda kao da će umrijet od šoka ako netko podigne glas na njega, no bolje ITKO i IŠTA od velikog forenzičara koji je sudjelovao u rješavanju najvećih svjetskih forenzičkih misterija od posljednjeg velikog izumiranja u tercijaru. Bljak.
Strašno. Nimalo mi neće nedostajati njihove gadne, fotošopirane face koje se cere (ili kao Ožboltica, odlučuju na koji način proždrijeti nevinu dječicu koja se grudaju pod billboardom) s plakata i pozivaju na kolektivni rigoleto po zelenim površinama. Barem će prestati s odurnim reklamama po televiziji s kojih se laž cijedi kao i milijuni kuna iz HAC-a. Uopće mi neće nedostajati maramice, olovčice, ključevi lažnih stanova, biljke mesožderke, pljesnjivi kesteni i kabanice drečavih boja kojima su pokušavali kupiti naše glasove, hvatajući nas za rukave, nogave, noseve, spolne udove i dlake na leđima dok smo, u željeznoj šaci vremena, pokušavali pronaći neku pizdariju ne tako milim osobama za Božić, trčeći po gradu u warpu 9,975. Gamad prodanih duše…. Šupci-efendije…
Post je objavljen 28.12.2009. u 00:21 sati.