Koliko se često događa piscu da predvidi slijed budućih događaja? Ako trenutno i ne znate odgovor na potonje pitanje, dopustite da vam postavim još jedno: koliko vam se često kao čitateljima događa da čitate knjigu koja točno opisuje trenutnu društvenu situaciju? Moj čitateljski dnevnik je ovih dana neizmjerno aktualan: tristo i dvije punoljetne duše u zagorskom selu Grede odlučuju naime o budućem predsjedniku Hrvatske na ponovljenim izborima (zamišljeni kandidati Matija Lodić i Zvonimir Kelen izjednačeni su, razlika među njima iznosi oko trideset glasova, a samo u Gredama izbori se moraju ponoviti zbog greške kod broja glasačkih listića). Ivan Borković stoga mora da upravo danas zadovoljno trlja ruke nakon ove vijesti koju je tijekom dana donio Jutarnji.
Cijelo selo bojkotira predsjedničke izbore
Ovaj humoristični roman donosi spektar tipičnih i manje tipičnih seoskih likova čije sudbine i životne putanje Borković opisuje u jednom delikatnom povijesnom trenutku u kojem upravo zadnje selo u Hrvatskoj odlučuje o značajnoj funkciji u državi – odjednom su oči javnosti uprte u Branka Mihelčića i njegovu kćer Vlatku te Božu Drakovca i njegovog sina Željka (zagorski Romeo i Julija ipak su izbjegli tragediju dosuđenu originalnim talijanskim ljubavnicima). Međutim, važnu ulogu imaju i župnik i časna sestra, predsjednik vatrogasnog društva, seoski redikul i poslovične seoske babe. Što se na kraju dogodilo s Gređanima saznat ćete ukoliko budete pročitali «Tristo i dvije punoljetne duše», a glede stvarne političke situacije u Hrvatskoj upućujem vas ipak na druge medije, pod devizom «neću politiku u svoju butigu».
Znam da mi nećete zamjeriti što ću citirati završni dio ovog humorističnog romana, jer sasvim dobro opisuje sudbinu nas današnjih junaka, vjernih glasača: