Datum i vrijeme kreiranja bloga:
27.12.2008. (16:53)
Prošla je točno godina dana. Ah, a koja je to tek godina bila. Za pamćenje zaista. Ušla sam u nju optimistično i sa velikim planovima. Ono što moram priznati, mislim da sam nadmašila sva svoja očekivanja. I neizmjerno mi je drago zbog toga.
Sjećam se prošle godine u ovo vrijeme sam se još uvijek borila sa svojim demonima, i tadašnje novogodišnje putovanje mi je bio bijeg daleko od svega i da razmislim što točno želim od sebe. Koje je to putovanje bilo. Prošle sam godine u jednom kratkom periodu pobjegla od sebe, prestala sam slušati sebe i slobodno mogu reći da sam bila netko drugi. Mnogi su to primjetili, ali mene nije bilo briga. Sve se promijenilo kada sam se probudila jedno jutro i odlučila da ne mogu i ne želim tako živjeti. I tu je sve počelo. To je bila odluka koja mi je promijenila život – na bolje naravno.
Sjećam se kada sam otvarala ovaj blog, nisam imala nikakve inspiracije za ime i nekako mi je pala na pamet Semiramida i njezini viseći vrtovi. Sjetila sam se bila jedne anegdote iz srednje škole, ali to više nije niti bitno.
Jedina odluka u vezi bloga koju sam imala i željela svakako ispuniti jest bila ta da ga ne izbrišem nakon nekoliko postova. Bilo mi je važno da ostanem dosljedna u tome. Jer to je bila konstanta koja mi je govorila da mogu sve što želim, samo moram biti ustrajna u tome. I kao što vidite uspjela sam u tome, iako je bilo trenutaka kada mi nije bilo do ničega, a najmanje do pisanja.
I tako je počela ta Nova godina. Pamtit ću ju po prekrasnim događanjima, jer zaista kada sve zbrojim i oduzmem i na kraju podvučem crtu, mislim da bolje nije niti moglo biti.
Pamtit ću ovu godinu po prijateljstvu koje mi već jest i koje mi bude sigurno obilježilo život. Nevjerojatno je kako se neke kockice poslože, kad se čovjek najmanje nada.
Pamtit ću po tome što je moja najdraža prijateljica konačno sretna i zadovoljna i što sam bila dovoljno blizu da ju slušam i pomognem kada je trebalo.
Pamtit ću ovu godinu po tome što je jedno prijateljstvo dobilo potpuno novu dimenziju i drago mi je da sam dobila priliku da svojim postupcima opravdam sve ono u što vjerujem i sve ono što zaista mislim.
Ovo je definitivno bila godina prekrasnih prijateljstava.
Zatim je tu i fax. Prestala sam biti mala štreberica koja je sve morala završiti na vrijeme – sada i odmah, a zbog toga se nikada nisam mogla opustiti i jednostavno uživati. E pa i to se promijenilo. Izbila sam si iz glave neke iluzije, pomirila se sa nekim stvarima i sve je konačno sjelo na svoje mjesto.
U dva tjedna sam položila dva paklena ispita i dokazala sam sama sebi da mogu sve što hoću, a svi strahovi i nedostatak samopouzdanja su završili u smeću. Naravno i prijatelji su tu bili od velike pomoći i samo mi pomagali da shvatim ono što već ionako znam. Hvala vam dragi moji za sve.
Bilo je tu i studentskog aktivizma. Moram samo reći da sam se trudila maksimalno i da nisam odustala. I dalje se borim, malo po malo, ali što je najvažnije ne odustajem. Možda se borim protiv vjetrenjača, briga me, ali znam da sam probala i znam, da za razliku od većine barem nešto radim.
Bilo je koncerata ko' u priči, bilo je putovanja, bilo je izleta, bilo je zabave i veselja, bilo je glupiranja, bila je i koja suza, bilo je sreće, bilo je svađa, bilo je ljubavi, bilo je kiše, bilo je sunca, bilo je mora, bilo je učenja, bilo je tipkanja, bilo je alkohola, bilo je pisanja, bilo je autocesti, bilo je pjevanja, bilo je inspiracije, bilo je sudara, bilo je svega. I znate što? Bilo je odlično.
Želim da svima svaka godina bude kao što je ova bila meni. Želim vam svima puno ljubavi, sreće, veselja, dobre zabave i uživanja. Nemojte nikada zaboraviti tko ste i slušajte sebe, jer u svakome se od vas nalazi jedan mali mudrac koji zna što je najbolje – nemojte ga ignorirati.
Pozdrav svima do nekih novih postova u idućoj godini, naravno nakon lude i nezaboravne Nove godine.
Post je objavljen 27.12.2009. u 02:49 sati.