Bila je ona romantična duša
na oblaku od snova plovila,
u ljubav pravu vjerovala
i dugo je, dugo očekivala.
On je divno znao govoriti
za ranjeno srce riječi birati
iskrenu ljubav glumiti
i tako ženska srca osvajati.
Poput kakvog Casanove,
koji se plaši da mu mladost istjeće,
mnogo je lijepog o sebi rekao
kao da je neko nebesko biće.
Svake je večeri drugoj pričao,
glumeći iskrenost i toplinu,
nudio svoje srce kao zalog
stalno tražeći njihovu blizinu.
A one, uglavnom tužne i same,
lako su mu povjerovale,
željne nježnosti i pažnje
osjećaje mu spremno darovale.
Tako je i ova romantična duša
pomislila da ljubav je pronašla;
srce mu je iskreno poklonila
prije no što se i sama snašla.
Ali Casanova je poput bumbara
od cvijeta do cvijeta i dalje leti;
ona se u oblak od snova vratila,
ali ipak često njega se sjeti.
Post je objavljen 26.12.2009. u 17:41 sati.