Danas sam imala namjeru pisati o slavljenju Božića, o osjećajima koje taj praznik budi kod svakoga, čak ako i nisu vjernici, o velikoj količini licemjerja koji ga prati, o bezdušnim i okrutnim ljudima koji misle da ih Božić nekom magijom pretvara u oceane dobrote - ali sam odustala.
Umjesto toga , uz Dragutina Domjanića i zaboravljeni kaj,
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ
Božić
Posipal bi snegom
vse pute
i spunil z veseljem
vse kute,
da smeh i popevka zvoni,
da brigah i tugah
ni,
da suza već oko ne muti,
da vsaki si v srcu
oćuti:
Božić je došel nam vesel,
vsakomu sreće donesel
v sela i grade i gaj,
meni takaj!
I jedna predizborna:
Pahulice
Pahulice padaju,
Ni ih niti čut,
Da bu našem Božiću
Tih i mehek put.
Da mu v lugu kmičnomu
Cesta se sveti,
Kad bu nosil vnogomu,
Kaj si on želi.
Če bi rekel Božiću,
Kaj želim si ja,
Rekel bi, naj vsakomu
Puno srce da.
Da bu narod narodu
Kak i bratu brat,
I da zadovolen bu,
Jenput i Hrvat.
Post je objavljen 26.12.2009. u 00:19 sati.