Rođena sam s imenom koje je pripadalo mojoj teti. Poginula je godinu dana prije mog rođenja u požaru. Po zanimanju je bila vatrogasac. Mama mi je rekla da je oduvjek željela umrjeti u varti, nikada od starosti. I tako, ja sam dobila ime po njoj. Majka je oduvjek bila zadivljena hrabrošću i dostojanstvenošću svoje starije sestre i mislila je kako će to imenom prjeći na mene. Nije. Dobro, da se prvo predstavim. Ime mi je Alex Dehin, a godina će mi uskoro biti 16. Nisam hrabra i ne hodam uzdignute glave svijetom. Kosa mi je boje mrkve i kovrčava, a lice posuto bezbrojnim pjegicama što je izazivalo mnoge komentare i šale na moj račun. Završila sam prvi razred srednje škole, a sada prelazim u drugu zbog preseljenja.
Eh da, selim se. Da ne znam da me čekaju ponovne šale na račun moje kose, to čak ne bi bio neki problem pošto se selimo u kuću koja je uz sam rub mora. Zapravo je još nisam vidjela, ali po slikama se čini sasvim u redu. Danas sam se pozdravila sa svim poznanicima, a sutra putujemo. Trenutno sam se nalazila u svojoj sobi i završavala pakiranje. Ostale su samo one najdraže sitnice.
Da vam kažem nešto o svojoj obitelji. Mama mi je odvjetnica, a tata direktor u nekoj sada nevažnoj firmi. Zbog njega se selimo. Oboje roditelja mi imaju dobru plaću tako da smo financijski dobrostojeći. Imam i godinu dana starijeg brata. Za razliku od mene nije naslijedio niti narančastu niti kovrčavu kosu. To sam nasljedila od majke, osim što je njezina kosa blago kovrčava i zagasitog tona narančaste, a moje kovrče su guste i žarkonarančaste.
Uzela sam posljednju kartonsku kutiju i počela slagati stvari unutra. Jimmy, moj brat, mi je upao u sobu zatvorio vrata i naslonio se na njih.
„Razbio sam mami vazu. Onu plavu. Ubit će me.“ Iako se radilo o zbilja skupoj vazi, on se smijao. Jimmy je sličio na tatu u mladim danima, samo što je bio još zgodniji od njega. Kuštrave svjetlosmeđe kose i plavih očiju. Zbog izgleda, ali i karaktera je uvijek imao visok status u društvu. Koliko god mu ja bila sestra i koliko god ga u nekim trenucima mrzila, on je bio predobra osoba. I nestašna. Užasno nestašna osoba.
„Da ti pomognem?“ pogledao je na još nekolicinu stvari u sobi i ne čekajući odgovor počeo ih stavljati u kutiju.
„Znaš, jutros sam bio na igralištu i tamo sam sreo Maxa, Dennisa i...“ trgnula sam se na zadnje ime, a Jimmy je shvatio da ipak nisam htjela čuti tu priču.
„Alex, zbilja te to još uvijek muči?“
„Ne.“ Protisnula sam kroz zube. Da znate, Dennis mi se sviđao i na moje čuđenje me pozvao van, a nakon što me odmah poslije prvog spoja pokušao poljubiti, ja se nisam opirala. Ali sljedeće sam jutro saznala da je sve to bila oklada. Da se kladio s dečkima da će jadnu malu Alex zbarit na prvom spoju i da će ispast frajer. Objektivno gledano nije to nešto što se ne bi prebolilo u ovih godinu dana, ali on mi se sviđao na najjače, a ispostavilo se da je gad. Što je najgore to se pročulo po školi i stvarno je ispao frajer. No, da vam ukažem jednu svijetlu točku, dobio je šaku u nos od Jimmyja, a to me osiguralo da mi se više niti jedan dečko koji zna mojeg brata neće približiti. Prekrasno. Ali bar imam brata koji brine za mene. Uzdahnula sam.
„Ma tip je idiot...“ to sam znala, ali trebala sam reči naglas da se uvjerim u to. Ubacila sam zadnju knjigu u kutiju i zatvorila je. „Tu smo dvije godine i već se selimo.“
„Da, nadam se da ćemo tamo ostat dulje. Još ima mjesec dana praznika i mislim ih pošteno iskoristit.“ Neslonio se na prozor i zagledao se na ulicu. „Neće mi ovo mjesto pretjerano falit.“
„Da, ni meni.“ Ovo je mjesto bilo tmurno i kišovito, a stan nam se nalazio u samom centru grada. Jedino što se s prozora vidjelo je beton i zgrade, također betonske. „Ajmo od tuda.“ Uzela sam kutiju i odnjela je u dnevni boravak gdje ju je jedan od radnika koji su prenosili naše stvari preuzeo. U dnevnom su boravku još bila još samo dva kofera (od roditelja) i dvije sportske torbe (Jimmyjeva i moja). Mama je ušla skockana od glave do pete kao i uvijek. Kosa zategnuta u punđu, tamnoplava haljina i crvene salonke visokih potpetica. Bila je, kao i uvijek, prekrasna.
„Jeste spremni?“ pogledala nas je podbočivši ruke na bokove.
„Aha, samo da uzmem ruksak.“ Vratila sam se u sobu i pokupila šareni ruksak u koji sam ugurala ono potrebno za put. Stvari nam danas kreču kamionom, a mi sutra idemo avionom. Zadnji ćemo dan provesti u hotelu. U ruksaku su bile dvije knjige, iPod, moje dioptrijske naočale isključivo za čitanje, mobitel i blok za sve i svašta s pripadajućom kemijskom. Pri izlazu iz stana pokupila sam torbu i spustila se liftom u garažu. Tata je već sjedio za volanom i namignuo mi kad me ugledao.
„Obečajem da će tamo biti bolje nego ovdje.“
„I bolje ti je.“ Nasmijala sam se. Ubacila sam torbu u prtljažnik kraj kojeg je mama još nešto prčkala, a onda sjela do Jimmyja na stražnje sjedalo. On je već imao slušalice u ušima. Ja sam napravila isto i krenuli smo.Trebalo nam je dosta da se probijemo kroz gužvu u gradu i da dođemo do hotela u predgrađu. Dobili smo dvije hotelske sobe, jednu za roditelje, a drugu za Jimmyja i mene. Nakon što smo se smjestili i povečerali mama i tata su ostali u koktel baru, a Jimmy je nestao negdje s dva dečka koje je tu upoznao. Ja sam pak iskoristila skupoću ovog hotela i otišla na bazen. Iznenadila sam se kada je bio prazan. Ove sam se dvije godine bavila skokovima u vodu, to je bila jedina prednost velikog grada. Bazen. Otplivala sam nekoliko dužina kad sam ugledala Jimmyja kako dolazi.
„Znao sam da ćeš biti tu.“
„Zar su ti dosadili oni tipovi?“ inače uvijek nađe temu za razgovor.
„Ma, drogeraši.“ rekao je to kao nešto sasvim normalno. Čučnuo je na rub bazena.
„Ideš u vodu?“ znala sam da će odgovorit nječno.
„Ne.“
„Ajd mi onda dodaj ručnik tu iza sebe.“ Kako je okrenuo glavu tako sam ga povukla za ruku. Izgubio je ravnotežu i pao u vodu. Pljunuo je vodu iz usta čim je izronio.
„Ti mala...!!!!“ Skinuo je vestu koju je imao na kratke rukave. Bila je kao i sve ostalo potpuno mokra, a zatim se bacio na mene. Jedno smo vrijeme pokušavali utopiti jedno drugo, ali smo onda odustali. Otplivala sam do ruba bazena i popela se na njega. Jimmy je sjeo do mene. Voda je curila s njegove odjeće. Jedno smo vrijeme tako šuteći sjedili pogleda uprtog u vodu.
„Zašto te pogađaju šale na račun tvoje kose?“ odjednom me upitao.
„Misliš osim što me nazivaju mrkvom i Pipi Dugom Čarapom?“ sarkastično sam se nasmijala.
„Ne, mislim zašto im ne odbrusiš da se gone ili nešto?“
„Iskreno, nemam pojma.“
„Zauzmi se za sebe.“
„Dosadilo mi je. Zato sam i odustala prije par godina.“
„Ako se sada kada dođemo tamo zauzmeš za sebe i ne dopustiš da te mučerješit ćeš se toga.“
„Jesi siguran?“
„Da.“
„Budem.“
„Budeš što?“
„Budem se zauzela za sebe.“ Nasmješila sam se.
„Tako treba.“ Pogladio me po glavi kao kakvo dijete na što sam ga podbola laktom u rebra. Nasmijao se i ustao. Ustala sam i ja te smo se vratili u hotelsku sobu. U krevetu sam provela dosta vremena razmišljajući o tom zauzimanju za sebe. Budem, bit ću hrabrija.
Post je objavljen 25.12.2009. u 22:20 sati.