Tijekom igračkog staža u go-igri, a to je već oko 46 godina, susretao sam se sa raznim problemima. To su uglavnom tzv. porođajni problemi. Zašto ih takovima smatram?
Igrači goa Hrvatske, od početnih 63-ih godina do danas, svoje zajedništvo nalaze isključivo kao igrači goa, kao zaljubljenici u ovu lijepu igru. Već od osnivanja prvoga našega go-kluba, pa na dalje, susrećemo se sa problemima institucioniranja svoga djrlovanja. To zahtjeva radnje koje izravno nisu vezane uz igranje goa. Treba osnovati klubove, izraditi normativne akte, voditi klubove i druge zajednice u koje se klubovi uključuju. Za takav posao treba vremena i ljudi, a sve proizlazi iz želje za igeom i djelovanjem kroz nju. Sav taj rad ne dolazi kao dar, već ga treba odraditi volonterski ili profesionalno. Za profesionalan odnos je potreban novac, koji je potreban i za organiziranje natjecanja i putovanja na iste. I tako dolazimo do velikog kotača koji treba pokrenuti skupina zainteresiranih za igru. Ta situacija često odvrati, pogotovo mlade, od namjere da ozbiljno djeluju.
No, moguće je ipak podosta toga. Okupljemi uz igru možemo se dogovarati o međusobnim natjecanjima i kao zainteresirana skupina igrača. Zašto odbaciti ono što je dobro zbog opterećenja koje nam se nameće. Naravno, bez formalnih uslova ne možemo u društvu djelovati kao pravna osoba, imati financijsko poslovanje, udruživati u asocijacije preko kojih se ostvaruje materijalna osnova. Veliki su to problemi, pogotovo za mlade.
U Hrvatskoj imamo registrirane klibove u Rijeci i Velikoj Gorici koji djeluju. Imamo i klubove u Zagrebu i Velikom Grđevcu, ali je pitanje kako stoji njihova valjanost postojanja. No, ljudi koji vole ovu igru, postoje.
I san, kada mi se spominju te papirnate obveze, imam nelagodan osjećaj. Toliko toga je za uraditi za podizanje kvalitete igre, a sada još i to. Znam da u jačim klubovima postoje mašinerije koje brinu o tome, pa i o pribavljanju novcam od kojega i oni žive. U gou nikada tako nismo radili, pa ni u našem Savezu. Time smo bez vrijednije osnove financiranja. Trudimo se kao skupina koji vole ovu igru. Sponzore nemamo, osim tvrtke donedavnog predsjednika sviju nas, koji je ujedno naš najtrofejniji igrač.
U Velikoj Gorici smo u Zajednici športskih udruga grada i tim imamo nešto novca za najosnovnije što se tiče putovanja na natjecanja i organiziranje istih. Kada napišemo sve što smo ostvarili, postaje nevjerojatno kako s tolikim novcem? Postali smo virtuozi u tome. Snalazimo se noseći hranu sobom, žicajući roditelje za prevoz i sl.
Na svijetskoj ravni go je priznata igra na olimpijskom nivou. Prošle je godine održana u Pekingu 1. 'Mind game' olimpijada. U sastavu je pet igara: šah, bridž, dama, jedna vrsta kineskog šaha i go. Go sam na začelje stavio zbog pristojnosti. Kod nas su u nacionalnoj go-organizaciji, a to je Hrvatska Igo Udruga, sami amateri koji volonterski odrađuju potrebne radnje, uključujući i mene.
Mi nemamo sredstava za neke svečane skupštine. Najviše dogovora i odluka ostvarujemo s nogu, skoro u prolazu i to činimo u vrijeme naših natjecanja.
Izmjenilo se generacija i upravo stasa jedna mlada cjelina u više mjesta Hrvatske.
U Karlovcu djeluje skupina mladih u osnovnoj školi, a upravo je veći dio u prelazu u gimnaziju. Vodi ih Lovro. Taj 15-godišnjak pun je ideja i ima viziju. Voli ovu igru.
U Zagrebu se skupina mladih, tu negdje oko 18-ih, sprema osnovati klub. Da spomenem Nikolu, Robija, Matu … Priključuju im se neki povratnici i studenti iz drugih mjesta. Nailaze na spomenute probleme. Nudi im se pomoć u registriranju, ali to nije sve, jer klub će trebati dalje živjeti. Nas nekolicina iskusnijih biti ćemo tu kao savjetnici. Naravno, sve će to biti volonterizam.
U Velikom Grđevcu i okolici podno gore Bilogore podosta je već ostarjelih igrača. Tamo sam nekoć i ja bio član kluba. Organizirali su ljetos turnir nakon mnogo ljeta i kažu da će ih biti još.
Riječani su na dva mjesta. Klub je Tarzis, a djekuje i cjelina mladih u Domu mladih.
Manje skupine ili pojedinci su i u drugim mjestima. Puno je, naročito mladih, koji igraju na internetu.
U takovoj situaciji postoji problem povezanosti, izmjeni mišljenja i zajedničkom organiziranom djelovanju. Formalno je to unutar HIGOU, ali zasada uz eventualno dva dogovora godišnje.
Pa, eto, otvoriti ču prostor bloga za naše ideje, razmišljanja, dogovore. Puno toga možemo ovdje javno odraditi i pripremiti za valjana odlučivanja Sustav bloga je vrlo zahvalan, jer daje mjesto temi u postu i diskusiji u komentarima. Imam zanimljiv prijedlog Lovre za dodjele dan-titula. Zasada najavljujem, jer je ovo već solidno veliko. Ima vrlo zanimljivuh pitanja natjecateljskog ranga.
Pozivam vas sve na suradnju. Biti će zanimljivo.
Uključivati se mogu i oni koji nisu igrači goa. Ovo je blog, slobodno mjesto, a blog vodi iskusni bloger Mladen.
Javljam se za dan dva sa Lovrinim prijedlogom.
****************************
Obavijest
U subotu 26. 12. je u Sportskom klubu osoba sa invaliditetom 'Uspon' u Matije Slatinskoga 4 u Velikoj Gorici redovni već 384. velikogorički vikend go-turnir. Počinje u 10:30, a igra se handicap -2. Došite!
bl. Muradenu
Post je objavljen 25.12.2009. u 21:53 sati.