odmičem zavjesu,
i kroz desno prozorsko staklo svog automobila vidim - savi je prekipjelo.
Sjeverni nasip bubri a iza njega - lokve.
Južni nasip nekako drži, no
potleuše i straćare tik uza nj božićno drhte: usrale se.
posljednje hrpice "zlog nemca", crne, smežurane, pune opušaka,
ustraju u svojoj jadnoći uz rubnike i po uglovima parkirališta.
Ha-ha.
volim južinu.
ljudi gube živote, iznenađeni od svoje ruke,
glave pucketaju iznutra
sve je čudno i ukošeno, ali svejedno - južina!
Moje auto punim potencijalom vozi i skakuće po džombama, uz veselje i glazbu - rasteže kičmu nakon tjedan i po ležanja. Sinoć, iz kreveta gledao sam kako se pijano oko njega tuku, napet da mi ga slučajno ne očešu lubanjom ili rukom.
Prazno je i poluoblačno, kontrasti su jaki na rožnicama. Nekako je mutno ali osvježavajuće i mladalački.
Po mostu i aveniji, otvorenim prozorom stimuliram proljeće dvajspetog u decembru.
Topao vjetar mrsi kose i unosi ih u oči.
za blagdan, iznenadio sam se disko kuglom i dugačkom neonskom cijevi narančaste boje.
Post je objavljen 25.12.2009. u 15:35 sati.