Još jednom vječni Božić. Prilika da se sjetimo tko smo i što smo. A tko sam i što bih mogao biti razmišljam dok gledam ovo dijete koje se rodilo u špilji, samog Boga koji se ponizio u najmanji oblik i došao među ljude koji ga nisu primili pa je otišao boraviti sa životinjama. Današnji je dan stoga izvrsna prilika za razmišljanje o vlastitom životu. Ako je položaj Boga u svijetu bio takav da je ostao na margini društva, koji je moj položaj i kakvo je naše društvo? Mirne duše možemo reći da se nije puno toga promijenilo. Društvo i dalje odbacuje Boga. Slavi se Božić, ali većinom samo formalno jer malo tko zapravo misli o tome što bi taj događaj stvarno trebao značiti. Preokupiraju nas površnosti: što ćemo jesti i kako ćemo se obući, komu ćemo i kako čestitati, kakve darove kupiti, kako urediti kuću iznutra i izvana, kako provesti dan, što moramo vidjeti, što čuti na Tv-u internetu, itd. Sve te stvari nemaju, tj. imaju vrlo malo veze sa izvornim značenjem kulta Božića. No, kultovi se vežu uz mitove, a znanost o mitologiji ove je zadnje rano povezala sa snovima. Zagonetni i puni simbolike lako se mijenjaju i adaptiraju novom vremenu. Tako se je adaptirao i Božić i njegov kult. Neću ponavljati obilježja Božićnog kulta kao što su kićenje jelke i razmjena darova koje sam već bio komentirao u postovima prošle i pretprošle godine. Samo ću napomenuti da su i ti stari kultovi uklopljeni u Božićni kult i tako postali neizostavan dio stvarnosti ovog blagdana.
No, u odnosu na Božić kakav smo naučili već se vide neke posve jasne promjene. Za mnoge je, osobito na Zapadu, a taj se kult sve više hvata kod nas, Božić prilika za odličan shopping. Tako se dogodilo da za one koji nisu aktivni vjernici već jedva da i postoji ikakva veza između Božića i Krista koja bi se protezala izvan one formalne. U Americi je već duže vremena zabranjeno službeno čestitati Božić da se ne bi tko uvrijedio pa se kaže: Happy holidays! To pak može značiti bilo što. Za većinu življa koja nije aktivan vjernik Božić je, dakle, vezan uz darove, bor, djeda Mraza i eventualno obitelj na okupu. Sam simbol djeda Mraza najbolji je primjer promjenjivosti kulta. Santa Claus, opće je poznato, zapravo je Sanctus Nicholaus- dakle sveti Nikola. Ako pogledate u kršćanski kult taj svetac nema baš neke veze s Božićem, njegov je blagdan 20 dana ranije. Ali asocijacijom darova on je postao djed Božićnjak ili Mraz, Santa Claus ili Chris Kringle (ima više atributa što me podsjeća na grčke i rimske i druge bogove!) i time, a i zaslugom Coca Cole neizostavan simbol Božića.
Ono što hoću reći jest da se kult vrlo lako adaptira. Tko zna što će od Božića ostati u budućnosti. Ako se društvo nastavi razvijati putem kojim ide, to bi mogao postati jedan od blagdana novih nam religija tehnologije i potrošnje (konzumerizma) i time potpuno izgubiti svoj izvorni smisao. No, kao što je jasno, izvorni se smisao za mnoge već izgubio pa nam ostaje samo da se zapitamo što je za nas Božić. Što je Božić za mene, za tebe? Što je Božić uopće? Neću vas dalje ometati u tom razmišljanju. Samo bih želio napomenuti da se danas sjetimo svih onih koji su siromašni kao Krist u spilji i na toj osnovi razmislimo koliko zapravo u životu imamo i, unatoč problemima, na čemu bismo mogli biti Bogu zahvalni. Preporučio bih na tom tragu svakoj vjerničkoj duši među vama da se danas svakako u tišini i samoći Bogu pomoli jer svaka ima zašto, a bez toga teško je doživjeti pravi Božić.
Kao primjer jednog razmišljanja o Božiću pjesma Vladimira Nazora:
Božić
Koliko puta ti se za me rodio,
o malo d'jete Isuse!
...Al zv'jezda k tebi mene nije vodila.
I ja sam tebe tražio
Po vrtovima, štono sam ih sadio
Uz svoje r'jeke proljetne.
U zlatnom dvoru, štono sam ga gradio
Na vrhu gore jesenje.
A kada vidjeh da se rađaš samo
Sred tamne mrzle ponoći
U spiljama i stajama,
I ja sam za te takav konak spremio
Na mome polju zimskome.
Al' u noć onu najdužu
Po mojoj stazi šetali su vihori.
Po mojoj njivi valjali se smetovi
I vukovi su sjedili na pragu moje pećine.
Koliko puta ti se za me rodio,
O malo d'jete Isuse!
...Al nisam znao da, sin sunčev, silaziš
U tamnu jezgru zemljinu
Da u njoj rasteš, da je griješ, oživiš,
Dok jednog dana iz svih pora njezinih
Ne izbiješ u liku prvih pupaka
Na lozi, prvih listića
Na smokvi prvih mirisa
Nad svježom vodom proljetnom.
I prvih slatkih kucaja
Mog srca, i svih nemira,
Što nosim ih u žilama,
U rosne dane aprilske.
Ja nisam dosad znao
Da Isus, malo d'jete,
Sveđ rađao se i sveđ će se rađati
Sred moje noći najduže
U t'jesnoj crnoj izbici
Što na dnu duše nosim je i zatvaram
Pred mjesečevim tracima,
Pred žamorima ljudskijem,
Pa stoji, tiha, šutljiva,
U biću mom najtajnijem.
Al noćas, ja te osjećam u sebi,
O malo d'jete Isuse!
...Na dvoru noć je najcrnja.
I smetovi se valjaju
Po mojoj stazi. Vihori
Po mojoj njivi šetaju se. Vuci
Pred mojim pragom sjedaju.
...Al' na dnu moje duše
U onoj tihoj izbici
Što zatvorena stoji
Pred mjesečevim tracima.
Pred žamorima ljudskijem.
Maleno svjetlo sja;
I ulaze tri sjene,
Tri stara gorda putnika.
Što čitav svijet su obašla:
Car mojih sanja proljetnih,
Kralj mojih ljetnih zanosa,
Knez tuga mojih jesenjih:
I prostr'jevši na tlo
Najljepše svoje darove.
Na koljena se spuštaju,
I ko tri gipka jablana
Pred onim sitnim što se netom rodilo,
Do zemlje se prigibaju.
I prvi put se sva nutrina sja
Mog krutog bića zimskoga.
O iskro Sunca Vječnoga,
O malo d'jete Isuse!
Dragi moji, vama i svima koji su vam srcu dragi od srca želim
Sretan i blagoslovljen Božić te plodonosnu novu 2010. godinu!
Post je objavljen 24.12.2009. u 19:42 sati.