Badnja je večer. Snijeg prvi je pao.
U tihoj noći selo mirno drijema,
a život težački kao da je stao.
Na sokaku nikog živog nema.
U širokom šoru red pod snijegom kuća,
nakrivljen plot od letvi i pruća.
Negdje u daljini tek zvončići zvone,
to Mata je uprego dorke u saone.
Svjetlo žuto kroz firange guste,
ove noći nekako je veće.
Na veliki plamen gori petrolejka
i treperi uz pripomoć svijeće.
U prednjoj sobi na podu je slama,
kraj trpeze sva je čeljad sjela.
Pod raspelom borova je grana,
na njoj vise tri zvončića bijela
i bomboni u zlatnom papiru,
pridonose tom blagdanskom miru.
«Hvaljen Isus! Sretan Božić svima!»
Nazvala je ulazeći baka,
u rukama pogača joj vruća,
zdjela tijesta, šećera i maka.
Djeda nožem razreže jabuku,
svakom jednak on komadić daje,
češanj luka, meda i oraje.
Svi ustaju mole očenaša
i večera badnja počela je.
Poslije dugo u noć traje priča,
popilo se puno slatkog vina.
Svi ušute, najednom tišina.
To zvončići čuju se unoći,
zvonar Mata župnika dovozi.
Zazvonit će sad crkvena zvona,
treba skoro na ponoćku poći.
Zorislav Vidaković
Post je objavljen 24.12.2009. u 17:54 sati.