Taj dan je sve bilo mirno. U uredu nije bilo previše priče, nisam telefonirala previše, ljudi me nisu tražili. Tom je ovdje definitivno provodio više vremena nego što je trebao. Uglavnom u mojoj kancelariji. Mislila sam kako će danas bit jedan od najboljih dana, ali naravno da nije bio. Netko je čvrsto pokucao na vrata.
-Naprijed!- viknula sam. U mom uredu sada je stajala velika žena. U svakom pogledu velika. Viša od mene, šira od mene i opakija od mene. Na sebi je nosila nekakvu plavu suknju i kaput, te bijelu bluzu. Uplašila sam se. Izgledala je stvarno opasno. Nakašljala se.
-Kakav je ovo nered u uredu?- progovorila je dubokim glasom. Dubljim nego što sam mogla zamisliti da će jedna žena imati.
-Nered?- upitno sam ju pogledala. Moj ured je bio u savršenom redu.
-Olovke su ti po cijelom stolu, radna pločica iz nekog razloga nije zakačena za tvoju košulju, a kaput si bacila na dvosjed. Zar to nije nered?- prstima je pokazivala ne sve što je govorila. Začuđeno sam pogledala i pokupila olovke sa stola.
-Sjednite.- rekla sam.
-Mislila sam da nikad nećeš pitati.- sjela je i zapisala nešto u svoju bilježnicu. U tom je trenutku ušao Tom.
-Ej, htio sam...- i zašutio kad je vidio gospođu na dvosjedu.
-Ulaziš bez kucanja?- prekorila ga je.
-O-oprostite, neće se ponoviti.- rekao je, izašao van, pokucao i ponovno ušao. Nakon toga je stao pored mog stola. Ruke je stavio na rub stola i naslonio se buljeći u babu.
-Bili ste govorili- kimnula sam glavom.
-Da, jesam. Ti si najnovija ovdje. Tako barem kažu moji izvori.- prekrižila je noge.
-Nema potrebe za ovime, Miranda, mi njoj vjerujemo.- odjednom progovori Tom.
-Da, ti svima vjeruješ- pogledala ga je ispod naočala na što je ovaj odmah maknuo pogled.
-Dopusti da nastavim. Dok ovdje radiš dužna si poštivati neka pravila...-
-Stvarno, ne trebate.- Tom je prekidao.
-Prekidaš me?- povisila je ton.
-N-ne gospođo, samo aludiram na činjenice.- zamucao je. Nisam znala da on zna reći nešto tako intaligentno.
-Ako možemo nastaviti bez daljnjih uplitanja...- zastala je, nitko ništa nije rekao.
-Dobro. Dakle, ovdje je popis pravila.- i pružila mi debeli A4 svezak. - A sad slijedi tjedni rok. Dakle, imaš tjedan dana da napraviš sve što je na popisu. Ako ne napraviš, čak te ni on neće moći spasiti od ćuze!- pogledala me ispod svojih debelih naočala s okvirom tigrastog uzorka. Pogledala sam u Toma. Ništa mi nije bilo jasno.
-Jel se ovo baš mora?- pitao je ženu.
-Moralo se prije nje, morat će se i poslije. Ne dopuštamo kršenje ugovora. Potpisala si da ćeš poštivati pravila. To su pravila.- i pokazala rukom na A4 svezak. Počela sam listati.
-Nema unošenja hrane i pića koja su kupljena izvan objekta...Zaposlenicama je dopušteno samo jednom tjedno obući hlače?!?!...Ručak izvan objekta strogo se kažnjava...Ovo je apsurdno!- pobunila sam se kad sam pročitala par pravila na glas.
-Možda je. Ali ti se toga, kao i svi ovdje moraš pridržavati. Do idućeg tjedna...- okrenula se i izašla kroz vrata.
-Što je ovo?- uplašeno sam pitala.
-Pravila. Davno smo tražili da se to ukine, ali...svi se bojimo te žene, pa...- i sjeo na dvosjed.
-Aha. Pa ste odlučili uvaliti sve svoje zaposlenike. Bravo, sjajan potez.- kimnula sam glavom.
-Zapravo, Zara...teoretski...to ne smiješ.- zaškiljio je.
-Što ne smijem, pa nisam ništa napravila. Još.- zbunjeno sam gledala.
-Sarkazam prema poslodavcu nije dopušten. Stranica 257. 3. odlomak.- odmahnuo rukom i provukao prste kroz kosu.
-Zar ti znaš ovo napamet?- nasmijala sam se.
-Inače imam izbora, jel da? Svi ga znamo napamet. Ona nas tjera.- pokazivao je rukom na vrata. Nasmijala sam se.
-Ona? Zar se bojiš izgovoriti njeno ime? Nisam znala da smo u Harry Potter knjizi. Voldemort.- nasmijala sam se još jače.
-Je, je...samo se ti smij. Nama baš i nije smiješno. Sam svoj šef baš i nije tema ovog filma. Nije kako smo zamišljali.- ustao se i počeo odlaziti.
-Daj, stani...pa samo se zezam. Tom!- izašao je van. Nasmijala sam se i potrčala za njim. Kad sam izašla van nije ga bilo. Nigdje. Koliko je daleko mogao otići u tih par sekundi?
-Hej, Tom!- viknula sam i svi su zašutili. Zbunjeno sam se okrenula.
-Već kršiš pravila!!- netko je iza mene viknuo tako glasno da sam se stresla i okrenula prema osobi. Bila je to ona baba.
-Uplašili ste me.- odahnula sam.
-Jesam li? Bojat ćeš se ti kad te zaključam u zatvor, kad ti oduzmu sve. Tvoja cijela karijera, tvoj cijeli život...srušit će se kao kula od karata kad ja završim s tobom. To ti obećajem.- prstom me gurnula. Stvarno me zastrašila. Srce mi je tuklo sto na sat.
-Poslodavca ne možeš zvati imenom. Nikad. Niti jednom! On za tebe ne može nikako biti Tom.- upozorila me.
-Dobro. Neće se ponoviti.- kimnula sam glavom u strahu.
-LAŽEŠ!- vrisnula je i cijeli ured je, ako je to bilo moguće, još više utihnuo. Stresla sam se.
-Maknite se od nje! Pustite ju!- Tom je dotrčao od nekud. Ni sama ne znam od kud. Stao je pored mene.
-Gospodine, ja samo radim svoj posao.- pogledala ga je.
-Molim vas da se maknete, ali ako me natjerate da to ponovim, više vas neću moliti.- zaprjetio joj je.
-Ti i ja, mi još nismo gotove- prijeteći je podigla prst u zrak, odkrenula se i otišla. Odahnula sam.
-A vi! Što gledate? Sigurno imate pametnijeg posla!- viknuo je glasno. Poslušali su ga i uskoro je ponovno nastala buka.
-Zara, jesi dobro. Daj da te vidim, što ti je rekla?- držao me za vrat.
-Ma ništa...dobro sam.- odmahivala sam glavom. Zagrlio me. I ja sam njega. Stajali smo na prolazu, nismo bili ni svjesni. Ljudi su obilazili oko nas.
-Daj, idemo u tvoj ured.- uhvatio me za ruku i uskoro smo ušli u moj ured. Sjela sam na dvosjed. Pružio mi je čašu vode. Kleknuo ispred mene i stavio ruke na moja koljena. Ispila sam jedan gutljaj.
-Dobro?- pitao me.
-Aha. Nemaš frke.- rekla sam tupo buljeći u zid.
-Smješak? Samo jedan mali...- prstima je pokazivao malo. Nasmješila sam mu se. Iskreno.
-Takvu te volim.- zastao je. Shvatio je da to baš i nije trebao reći.
***
Idućih par dana pokušavala sam se pridržavati svih pravila. Nosila sam pravilnik posvuda sa sobom. Arnold mi se smijao kad god bi me vidio. Nisam znala smijem li mu nešto dobaciti na to, pa sam uvijek 3 minute vrtila po pravilniku prije nego sam išta odbrusila. No, to je izazivalo još veće napadaje smijeha. Kod njega, a i kod mene. Danas sam u suknji. Onaj dan sam ispucala hlače za ovaj tjedan. Kako je to retardirano bilo. Nisam mogla vjerovati. Kome uopće takva glupost padne na pamet. Sjedila sam za svojim stolom. Netko je pokucao. Nabrzinu sam prelistala pravilnik.
-Izvolite ući!- povikala sam,a netko se s druge strane vrata trgao od smijeha. To može biti samo jedna osoba. Odkrenula sam se stolcem prema nekim ladičarima. Nisam mogla suzdržavati smijeh. Ušao je i nakašljao se. Tresla sam se od smijeha.
-You look so beautiful today.- počeo je pjevati. Podigla sam glavu.
-When you're sitting there, it's hard for me to look away. Okrenula sam se prema njemu.
-So i try to find the words that I could say. I know distance doesn't matter, but you feel so far away. And I can't lie. Every time I leave, my heart turns grey. And I wanna come back home to see your face tonight.- sve više mi se približavao i naposlijetku pružio ruke. Prihvatila sam igru.
-'Cause I just can't take it!- počeli smo plesat. Za sad mu je išlo dobro, no njegova je nespretnost sve više dolazila do izražaja.
-Another day without you with me is like a blade that cuts right through me. But I can wait, I can wait forever.- naslonila sam glavu na njegovo rame.
-When you call my heart stops beating, when you're gone it won't stop bleeding. But I can wait, I can wait forever.- uistinu je lijepo pjevao. Počinjala je druga kitica.
-You look so beautiful today.- zavrtio me.
-It's like every time I turn around I see your face. The thing I miss the most is waking up next to you.- zastoa na tren i pogledao me u oči. Spustila sam pogled. Nastavio je.
-When I look into your eyes, man, I wish that I could stay. And I cant lie. Every time I leave my heart turns gray. And I want to come back home to see your face. And I...- zagrlio me jače.
-Cause I just cant take it!- odlučila sam da ću zapjevati onaj visoki glas u refrenu zajedno s njim.
-Another day without you with me is like a blade that cuts right through me. But I can wait. I can wait forever.-
-I can wait forever.- podržala sam ideju. Nasmješio se.
-When you call my heart stops beating. When you're gone it wont stop bleeding. But I can wait-
-I can wait!-
-I can wait-
-I can wait!-
-I can wait forever.-
-I can wait forever!-
-Sad je onaj solo.- nastavljali smo plesati.
-Znam. Baš mi je super.- rekla sam.
-Znam.- poljubio mi u obraz. -Sad ti meni duguješ jedan.- mislim da sam se zacrvenila.
-Ja ne volim ostajati dužna.- i poljubila ga u obraz. Udahnuo je. Neko vrijeme smo se ljuljali prije nego smo shvatili da je onaj solo odavno prošao.
-I know it feels like forever, I guess that's just the price I gotta pay. But when I come back home to feel your touch makes it better.- stavila sam ruke na njegov vrat.
-'Till that day, there's nothing else that I can do.- sve više smo se približavali. Gledali smo se u oči. Počeo je spuštati glavu prema meni, a ja sam svoju počela dizati. Uskoro sam mogla osjetiti njegov vreli dah na svojim usnama. Bili smo oprezni. Pazio je da ne napravi ništa krivo. Kad su se naše usne spojile osjetila sam neobičnu toplinu. Zagrlio me čvrsto. Željela sam da ostane zauvijek. Netko je pokucao na vrata. Odmakla sam se.
-Oprosti.- prošaptao je. Kimnula sam glavom i otvorila vrata. Bila je to Dunja.
-Hej, imaš možda...Nezgodan trenutak?- pitala je kad je zapazila Toma.
-Poprilično.- rekao je kroz smješak.
-E, da...Treba mi papir za printanje. Imaš?- pitala me.
-Uhm...mislim da imam. Pričekaj tren.- rekla sam i otišla do stola gdje sam se sagnula kako bih iz ladičara izvadila papire. zamjetila sam kako se Tom suptilno nagnuo preko stola kako bi što bolje uhvatio pogled na moje dupe.
-Imam! Evo, izvoli.- pružila sam joj bunt papira.
-Hvala. Vidimo se. Kava?- pitala je.
-Može. U 4?-
-Ok, kod aparata.- nasmijale smo se. Otišla je. Zatvorila sam vrata.
-Trebao bih ići...- stao je pored mene. Dodirnula sam mu ruku. Nakon nekoliko trnutaka primio je moju u svoju. Drugom rukom sam mu dodirnula lice. Zatvorio je oči na svaki moj dodir. Ubrzo sam ga primila za vrat i primakla sebi. Poljubili smo se.