Srca naša čeznu za sjajem jer ga pamti sjećanje duše. A lažna svjetlost je privid odjevena svjetlošću.
Snovi djetinjstva imali su realnu podlogu u ljepoti u čistoći srca koje je kasnije, družeći se s mudrošću svijeta izgubilo svoju nedužnost, a ujedno i prekinulo spone s nadnaravnim. Jer radost proživljenog u ranom djetinjstvu ne možemo i ne smijemo tumačiti samo nostalgijom i bajkovitošću koju smo izmišljali, već stvarnošću koju smo doista doživljavali. Bili smo bliže svjetlosti, nadomak istini, osjećali bilo neprolaznoga, uronjeni u stvarnost koja itekako egzistira.
Tada još nismo ništa konkretno planirali, već samo sanjarili i predavali se Duhu radosti. Ali su nas zato oni koji manipuliraju ljudskom čežnjom, lukavo uvukli u mrežu navezanosti i kupovanja svega onoga u čemu smo mislili naći kapljicu sreće, odbljesak davne Istine Svjetlosti.
Mi smo, zahvaljujući molitvi, ipak shvatili da se istinska sreća ne može ni dodirnuti ni opipati, da je ona u skromnosti, jednostavnosti i poniznosti, da se krije u osmijehu siromaška, da se rascvjetava u običnim malim stvarima, da se rađa u bojama izlazećeg sunca. Sve ostalo su navade koje nam nameće vrijeme i moda i koje u sljepoći rado prihvaćamo da bismo se bolje uklopili u sredinu kojoj pripadamo.
Zato se i događa da puno ljudi, koji imaju sve uvjete za dostojanstveni život, Božić, umjesto u blaženom miru, provode u nemiru. Na nama je ne opterećivati se tegobnim planovima i velikim očekivanjima, već spokojno, uz molitvu i zahvalnost, radovati se svakom danu koji nam dolazi u susret. Mi smo ove godine to Bogu hvala učinili, a sada nastojmo i dalje isto raditi i činiti pa će plodovi biti bogati, a duga djetinjstva rascvjetat će se u raskošnim bojama i probuditi jasnoću punu radosti, kojoj kraja nema. Zamijenit ćete prokletstvo "zapadnjačkog sna" ljepotom što teće s izvora čistoće.
Post je objavljen 24.12.2009. u 14:15 sati.