Marketing
U prvom krugu za Tuđmana, u drugom za Bandića
FINIŠ KAMPANJE
PREDSJEDNIČKI IZBORI -TINOLOVKA ( 5. )
U kojoj mjeri je ovo prljava kampanja pokazuju i mediji izravno financirani od strane jedne političke opcije, međutim narod nije blesav.
Maratonska predsjednička kampanja približila se svome kraju, za tri dana Hrvatska izlazi na izbore, za tri dana počinje odbrojavanje posljednjih sati na Pantovčku aktualnog predsjednika Mesića protiv koga su branitelji, neki predsjednički kandidati i brojni građani najavili podizanje tužbe po isteku mandata, odnosno prestanku imuniteta.
Iritirajuća medijska kampanja
Kao što je dobro poznato, na posljednjim lokalnim izborima neki inetrnet portali su se stavili na apsolutno raspolaganje Milanu Bandiću ( Dobili smo više mailova koji govore o tome, od bivišh novinara portala, kao i mailova ( o privatnom životu nekih ljudi nećemo u ovom treutku govoriti iako oni svako malo objavljuju tko je od " poznatih " kome ljubavnik i koliko djece ima i tako dalje ) koji govore na koji način se sprovela " kolovoška revolucija " na portalu, ali i tko je kome " maznuo lovu ", dakle, stvari ni izbliza nisu onakve kakvim se čine. To što do sada nismo izlazili u javnost s tim mailovima, iako su potpisani imenom i prezimenom, razumljivo ni pod prijetnjom streljačkim vodom ta imena nećemo objaviti, za razliku od nekih koji su zahvaljujući anonimnim mailovima pokušali proizvesti takvozvanu aferu " WAZ-Sanader ", to su uičinli toliko šlampavo, da većeg pamfelta dugo nije bilo u ovoj našoj novinarskoj žabokrečini, ne znači da u konačnici nećemo).
Zašto su prije samo pet mjeseci pojedini novinari i čitave redakcije neumjesno agitirale za Milana Bandića koristeći čak i ankete kao oruđe, dok su danas stubokom promijenili uredničku politiku?
Da bismo na to pitanje odgovorili moramo spoznati dvije činjenice, prvo " kolovoškom revolucijom " promijenila se vlasnička struktura, drugo Bandić je tada mahao SDP-ovom zastavom, što danas vidimo u tekstovima koji na najperfidniji način napadaju najvećeg konkurenta Ive Josipovića, Milana Bandića. Pet do dvanaest donose se intervjui koji su bili dogovoreni davno prije nego što nam se želi servirati.
Kao što građani mogu ispravno zaključiti kako se tu radi o neprofesionalnoj agitaciji za jednog kandidata, tako i običan čitatelj, malo bolji poznavatelj situacije u medijima može vidjeti što se dogodilo primjerice sa predizbornim skupom Ive Josipovića, kada su se tom skupu pribrojavali i oni građani koji su u tom trenutku vozili Remetinačkom cestom, dakle, frizirao se broj sudionika na predizbornom skupu kandidata SDP-a, da bi se došlo do nemoguće brojke od 10.000 nazočnih na Trgu bana Jelačića. Drugim riječima, ako je na Josipiovićevom skupu bilo 10.000 građana, na predizbornom skupu Milana Bandića bilo ih je barem tri puta više, policija, kao osigurač na takvim skuovima također procjenjuje da je na Bandićevom skupu bilo znatno više ljudi.
O čemu mi onda govorimo? Zašto dobar dio portala nema FOTO ZAPIS sa Bandićevog skupa, dok je Josipovićev skup popraćen u više nastavaka nego što ih je imala jeftina HTV-ova sapunica, Ponos Ratkajevih ?
Neki se nisu potrudili prenijeti vijesti ni sa HINE, kao što uvijek čine, samo malo prerađeno, čak ni toliko dobro da to prosječan novinar to ne bi mogao prepoznati.
Naime, i sam tekst koji ide uz Josipovićevu fotogalegriju gotovo je u potpunosti kopiran s njegove web stranice. Zašto je tome tako i zašto je na primjer fotogalerija objavljena tek 12 sati nakon što se čitav skup, pred nekoliko tisuća ljudi ( 3000-4000 ), dogodio?
Iz prostog razloga, naime fotograf s portala ujedno je i službeni fotograf Ive Josipovića.
Dakle, stvari su apsolutno jasne, objektivnost tih medija i novinara može se usporediti s objektivnosti Aleksandara Tijanića kada govori o svom liblingu, Slobodanu Miloševiću, naime, doista se mjesecima, pa i više, krećemo u krugu kolega novinara te građana od kojih zaista možete puno toga saznati, pa i naučiti. Zašto se ankete neki opskurnih agencija, koje se provode telefonskim postupkom vrednuju i objavljuju kao notorne činjenice ( doduše ne doslovno, sve je to uvijeno u celofan ) dok se ankete na reprezentativnom uzorku, rađene jedinstvenom metodom u Hrvata ignoriraju ?
Za koga glasovati?
Hrvati su kao malo kada apsolutno zbunjeni, teško u ovoj žabokrečini mogu od medija saznati bilo kakav podatak koji bi mogao pomoći da bi na kraju znali što tko od pojedinih kandidata nudi, dok recimo o Josipoviću znste sve, osim da je najzaslužniji za uvođenje HARAČA kroz svoj ZAMP, kao što ne znate je li ili nije pisao Haaške optužnice za hrvatske generala, možda pisao nije, ali je svojim radom itekao pomogao nemoćini i financijski siromašni politički tribunal u DEN HAAGU, pogotovo jednu stranu u postupku, Haaško tužiteljstvo.
Iako se prema nekim anketama predviđa sjajan rezultat profesorici Pusić na predstojećim izborima, to je jednostavno iluzija, naime, netko tko godinama opetovano trabunja, kako to drugačije nazvati, o agresiji Republike Hrvatske na susjednu državu ( Pusić to predbacuje HDZ-u i Franji Tuđmanu, međutim nisu Tuđmana birali Marsovci i nije on bio predsjednik Kine, nego Hrvatske ) ne zaslužuje niti jedan hrvatski glas, ako izuzmemo onih nekoliko postotaka koji prema tvrdnji pokojnog predsjednika nikada nisu ni željeli hrvatsku državu.
Profesor Josip Jurčević u ovoj kampanji izborio je jednu značajnu pobjedu, naime uspio je srušiti moćnu komercijalnu televizijsku kuću, koja se također bavila diskriminacijom predsjedničkih kandidata, da je takvo nešto za rukom pošlo Josipoviću, kao što nije, pisalli bi se panegirici u nastavcima, očito je Mislav Bago bio puno bolji, učinkovitiji novinar kao saborski izvjestitelj HTV-a dok je ljubovao s HSS-ovkom, Marijanom Petir, ljubav ima snažan pokretački zamah.
Kako jedan " eminentni " hrvatski kolumnista, autor izmišljenog intervjua s bivšim premijerom Ivom Sanaderom, reče, " profesor Tuđman jedini od svih predsjedničkih kandidata koegzistentno govori o politici i samo o politici ", stoga Hrvati, namjerno upotrebljavamo tu riječ, imaju svog kandidata, a građani neka se odluče za profesora Josipovića.
Šanse profesora Tuđmana, budimo objektivni, nisu velike, iako je sin prvog hrvatskog predsjednika u kampanji potrošio, nakon Jurčevića, najmanje novca te se nije razbacivao velikim svotama koristeći Holding, stranku, partiju, medije i crne fondove, te sumnjive donatore, kojima bi onda u slučaju pobjede bio dužan višestruko od onoga što je " donacija " iznosila .
Tuđman možda nema prevelikih šansi, no zato Bandić ima, stoga poruka s početka priče, u prvom krugu za Tuđmana u drugom za Bandića, medijima i kvazi novinarima usprkos.
Što će na to sve reći Andrija Hebrang, HDZ zasigurno ima stabilno i najveće biračko tijelo u Hrvatskoj, kao uostalom i dijaspori, međutim, čovjek koga ni stranka nije bezrezervno podržala teško u ovoj nemilosrdnoj utrci ima bilo kakvih šansi za pobjedu. To je samo naša projekcija, " na kraju se mrtvi broje ".
U idućem tekstu pogledajte rezultate ankete te trenutno stanje " popularnosti " predsjedničkih kandidata.
Post je objavljen 24.12.2009. u 12:06 sati.