Marketing
neposlane čestitke
Svake godine početkom prosinca imam velike planove.
Ne samo da ću poslati čestitke, nego će u omotnicu priložiti i svježu porodičnu fotografiju: žena, sin, pas, bor… No kako bor kupujemo u posljednji čas, to otpada. Dobro, odavno sam odustao od toga da i bor bude na slici, ali tim više bi bilo prikladno da popratim konvencionalno čestitanje s nekoliko rečenica. Svakome ću poslati individualiziranu čestitku i pridodati još toplih riječi ili neku mudru misao koja će ih grijati cijele godine.
Draga Heather, Jackie, Dagmar, Zlidnjeva, Nataša, Natalija, Nata, Lidija, Lili, Lili, Lili, Lili, Jaca, Joca, Ksenija, Snježana, sve ostale i Branko, želim vam sve najbolje…U žaru zamisli nakupujem gomilu čestitki, omotnica za čestitke i poštanskih maraka.
Svake godine krajem prosinca, kad počinju pistizati čestitke, osjećam se kao posrani golub, očerupana kokoška, krepani štakor. Svaka nova omotnica koju mi poštar ubaci u kastlić zakucava me pola metra dublje u zemlju. Gle tko mi je poslao čestitku, a ja se nisam ni sjetio da bih se i njoj/njemu trebao javiti! Čvrsto odlučujem da ću od prvog siječnja početi praviti popis kome ću sve naredne godine poslati čestitku poštom. Naredne godine se obavezno dogodi nešto što me omete: ne mogu pronaći čestitke koje sam kupio ranije ranijih godina pa moram ići nabaviti nove, poskupi poštarina pa treba nadokupiti marke, gripa u posljednji čas, viša sila ili neobjašnjiva zbivanja dostojna X-filesa, u međuvremenu je izumljen i uveden u upotrebu e-mail pa se nekolicini sjetim čestitati i tim putem, popis s dvjesto i pedeset imena i adresa pronađem tek devetog siječnja naredne godine…
Imam jednu malu sobicu u stanu kojoj ne smijem otvoriti vrata. Da ih otvorim pokuljale bi neposlane čestitke i zatrpale me.
Post je objavljen 24.12.2009. u 10:45 sati.