24.12.2009.
Jessie,
pišem, a ne pišem... dani prolaze, ja slažem neke misli, osjećam osjećaje, ali crno na bijelom ne ostaje... Samo tu u dubini mene kao pustinjski pijesak nakuplja se... nešto... ponekad želi van... ponekad uopće ne zna što želi... samo se prosipa iako ja uporno skupljam...
Nevezane su mi ove riječi čak i kad poželim reći nešto suvislo ponekad iz mene poteče suprotnost.
28.12.2009.
Nisu svi dani isti...nižu se, a ja ih ne razvrstavam iako se razlikuju po nijansama mojih osjećaja. Odlučila sam pisati i samo pisati i opet pisati... nekako se osjećam živom kad riječi preslikavam iz misli na papir kroz ovu tipkovnicu pod prstima. Imam što reći... i dnevnički zapisati i sklepati kao prozu ili stih... Popunjavam praznine... one duboko u meni, koje nitko ne vidi i ne naslućuje. Borim se, vjeruj... svim snagama grebem i udaram... i nikad neću priznati poraz u ovom životu.
Vrijeme je za laku noć... Kad sklopim oči u zadnje vrijeme samo tama me sustiže... Možda noćas odsanjam koji san... ne ne mora biti lijep, samo nek je san...
Post je objavljen 28.12.2009. u 00:32 sati.