Pregrmili smo veliku brigu, Vitinu operaciju mandula. Obavio je to jučer, a kako je vadio samo treću, isti dan je izašao iz bolnice. Dobro smo ga pripremili i pričali o operaciji ali svjejedno je plakao kad je morao u operacijsku salu. Nije htio sa sestrom, morala sam ga ja voditi za ruku.do tamo gdje sam smjela.
Odmah nakon operacije je bio budan, a mislila sam da će biti omamljen al ne, plakao je neutješno al mislimd a više od svega što se izdogađalo i neugodnog osjećaja , jer je sestra rekla da je dobio čepić i da ga ne bis mjelo boljeti. Nekon pola sata plakanja je ipak zaspao i kad sam popodne došla kod njega već je bio super. S njim u sobi je bio još jedan mali dečko od 4,5 godine, pa su mi ispričali da su obojica malo plakali kad su se proboduili jer nije bilo mama. Al očito su se brzo umirli jer sam ih zatekla u super stanju.
Doma smo bili već u 5 popodne i sad idmeo mirno u duuuge praznike.Firma nam je svima poklonila slobodne dane, tako da se na posao vraćamo 7.1.,a sjela je i božićnica u iznosu kao i do sada
Početkom mjeseca napokon je sjelo i povrat poreza i sve skupha je malo popravilo financijsko stanje al treba mi jedan jackpot na lotu da bi se sve posložilo kak treba... al kome ne treba, eh.
Veselim se kićenju bora i što ćemo sutra svi biti na okopu, jer je mužić potegnuo punih 15 dana bez slobodnog danan na posl, pa sakalar je skuhanmo se poneka vidjeli samo na kratko ujutro ili kasno navečer.
Čestitke su napisane i poslane na vrijeme, pokloni kupljeni, bakalar skuhan sinoć, pšenica koju smo posijali Vito i ja je bujna .
SRETAN BOŽIĆ
Post je objavljen 24.12.2009. u 07:34 sati.