Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Jahve nad Vojskama. (Izaija 9, 5-6)
A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama." I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: "Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!" Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: "Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin." I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. (Lk 1, 8-19)
Da bi vjera bila istinska i spasonosna potrebno je da nam bude naviještena, saopćena riječ evanđelja. Potrebno je da poput proroka i pastira čujemo i razumijemo (Bog daje razumijevanje u skladu s intelektualnim mogućnostima pojedinca) vijest o Spasiteljevu rođenju . (Rim 10, 14-17; 1. Kor 15, 1-6).
Prava vjera nije ona u kojoj posredno, bez vlastitog znanja i razumijevanja, pristajemo uz nauk i učenje Crkve ili znanje i karizmu nekog čovjeka. Isto tako, prava vjera nije ona u kojoj se klanjamo nekom proizvodu naše mašte. Potrebno je da osobno razumijemo i prihvatimo ono što je Bog kroz svoju riječ htio da o njemu znamo.
No prava vjera svakako ide dalje od onoga što o Bogu možemo znati ili razumjeti... (Heb 11, 1-3).
Da bi vjera bila istinska i spasonosna još važnije je da nam, poput Marije, naviještena Riječ bude pohranjena u srcu. Nije dovoljno samo vjerovati da su riječi Evanđelja i biblijskog nauka istinite ako u njima ne nalazimo razlog za vjeru, nadu i sigurnost koja nas nosi kroz život. Vjerom primamo Isusa Krista kao svog Spasitelja i takvo vjerom trebamo nastaviti živjeti u njemu (Kol 2, 6). On je naš divni Savjetnik, silni Bog, vječni Otac i mironosni Knez.
Prava vjera jest ona koja nas, poput pastira koji su čim im je naviješteno Kristovo rođenje počeli poticati jedni druge da krenu u Betlehem, podiže i pokreće u želji da ga konačno vidimo i poklonimo mu se. Prava vjera jest ona koja nas pokreće u životu. (Rim 8, 26-39; 2. Kor 13, 3-4).
Bog je kroz svoj proroke unaprijed najavio rođenje Mesije, Spasitelja svijeta. Rođenje, smrt i uskrsnuće Isusa Krista, te njegovo Uzašašće na nebo odigrali su se naočigled ljudi. No pravi razlozi Božjeg navještaja sežu mnogo dalje i dublje od onoga što mi možemo vidjeti i razumjeti. Razumijevanje i vjerovanje u istinitost tih događaja treba da nas navodi na dalje razmišljanje o razlozima zašto su se dogodili, na vjeru u nama nevidljive i u potpunosti nerazumljive realnosti, na povjerenje u Božju beskrajnu mudrost, savršene planove i dobrotu. (Ef 1, 17-23; Jr 29,11)
Tako nam Kristovo rođenje, smrt i uskrsnuće daju razlog za pouzdanje u Boga, smislen život, unutarnje zadovoljstvo i nadu u vlastito uskrsnuće i vječni život. ( 1. Kor 15, 20-22; 2. Tim 2, 11-13)
Post je objavljen 23.12.2009. u 23:08 sati.