Marketing
Rose and Dragon (5), short story
photo by rU
Ruža i Zmaj (5), kratka priča ...
Silvestar je sada sjedio uz Roseino uzglavlje, gledao sjenke koje su prelijetale njezinim zarumenjelim usnulim licem, osluškivao duboki uzbrzani šum njezina disanja. Nagnuo se nad usnulu Rose gotovo dodirujući njezine vrele usne svojima, udišući njezin vreli dah koji je mirisao na jabuke i ruže ...
Na trenutak mu se učini da joj može ući u snove, poput Morpheusa, ući joj u snove i konačno otkriti sve njezine tajne.
(prethodni nastavak)
Roseine očne jabučice počeše se pokretati iza spuštenih kapaka i Silvestar pomisli: Rose sanja ... Nagnu se još tješnje nad usnulu Rose, dotače joj usne svojim usnama, udahnu njezin vreli dah, grčevito stegnu njezine opuštene prste svojim jakim prstima, udahnu doboko i ...
... uđe u Rosein san.
Rose je koračala kroz snijeg, prema vrhu brijega, približavajući se osvijetljenom otvoru spilje.
Silvestar ju je slijedio i jedva se uspijevao suspregnuti da glasno ne uzvikne kad je ugledao kako trnje crvenih ruža ostavlja krvave brazde na Roseinim stopalima, potkoljenicama, natkoljenicama i bedrima. No, Rose se uspinjala ne obraćajući pozornost na ogrebotine i kapljice krvi koje su za njom ostavljale trag u sniegu, trag kojim ju je Silvestar slijedio.
Uspinjući se, Rose je osjećala dvojaku prisutnost. Tamo gore, na brijegu netko je disao dubokim udasima a dolje, iza sebe, Rose je također osjećala nečiji vreli i ubrzani dah. Na tren bi zastala, prestala bi disati, no nije se usuđivala osvrnuti se. Kada bi stala, kada bi zaustavila dah, utihnulo bi i disanje ispred i iza nje. Rose bi tada osluškivala otkucaje svoga srca, mukle i brze, praćene dvostrukom jekom. Poželjela bi vratiti se u podnožje brda, sklupčati se i skriti u nekom ružinom grmu, zaspati, sve zaboraviti. No, uzdrhtale je noge nisu slušale, nastavljale bi s usponom. Još nekoliko koraka i naći će se na ulazu u spilju.
Silvestar je pružio ruke, već je gotovo zgrabio Roseina naga ramena, u namjeri da je zadrži, da je spriječi ući u spilju.
Tada se zapita: Imam Imam li ja pravo zadržati je? I imam li snage zadržati je? Očajnički poželi viknuti joj: Stani, Rose! Vrati se ... ! Poželi zgrabiti je u naručje, odnijeti je nekamo na kraj svijeta gdje ne bi bilo nikog drugog, osim njega i nje. No, ruke mu klonuše, jedino za što je smogao snage bilo je slijediti je i dalje.
Rose je stigla na prag spilje. Tu ona zastade, oklijevajući. Tek korak dva iza nje, zastade i Silvestar. Roseinu nagu siluetu obasja crvena svjetlost a zatim je od Silvestrova pogleda zakloni pramen crvenkastog dima nalik nekoj užarenoj maglici.
Rose! uzviknu Silvestar, no Rose ga nije čula, ili se nije obazirala na njegovo dozivanje.
Strah se u Silvestru sukobi s gnjevom i on zakorači u unutrašnjost spilje. Isprva ga zaslijepi snažna svjetlost, a zatim se pred njegovim očima otkri prizor koji mu zaustavi dah.
U dnu spilje, dosežući glavom do visokog stropa a krilima do bočnih zidova, stajao je Zmaj. Krljuštima pokriveno snažno tijelo, velika glava krupnih tamnih očiju, snažni udovi s dugim kandžama.
Rose je stajala pred Zmajem, krhka i sićušna i Silvestar pomisli kako će je zvijer progutati u jednom zalogaju. Pod spilje podrhtavao je od Zmajevih dubokih udaha, a pri svakom njegovom izdahu iz gubice su mu izlijetale crvene iskre, padajući pred Roseina bosa stopala. Zmaj ispruži dugi vrat i spusti glavu do Roseina lica. Nozdrve mu se raširiše i Rose osjeti kako je prožima vrelina Zmajeva daha. Iako je stajao izvan Zmajeva dohvata, vrelinu osjeti i Silvestar.
A ta se vrelina pretvori u studen, jer Silvestar shvati da Rose pruža ruku namjeravajući dodirnuti Zmaja.
(nastavak slijedi)
... no, priču ću nastaviti pripovijedati
nakon božićnih blagdana ...
...
Post je objavljen 23.12.2009. u 21:43 sati.