Marketing
Sahranite mi srce kod Ranjenog koljena
Na zemlji više nije bilo nade,Bog kao da je bio zaboravio na nas.
Jedni su govorili da su vidjeli Sina Božjega,a drugi da ga nisu vidjeli.Da je
uistinu sišao na zemlju,On bi učinio velike stvari kao što je činio i nekad.
Sumnjali smo da je Bog došao, jer nismo vidjeli ni Njega ni Njegova djela.
Indijanci nisu znali što je istina,a nisu ni marili za istinu.Njima je bila
potrebna nada i oni su se za nadu hvatali kao utopljenik za slamku.Urlali su
kao ludi moleći Boga za milost i vjerovali u spasenje koje im je obećao.
Bijeli ljudi su se uplašili i pozvali vojnike.Mi smo molili za svoje živote,a oni
su mislili da prijetimo njihovim životima.Čuli smo da dolaze vojnici.I nismo
se bojali.Htjeli smo im ispričati svoje jade i nadali se da će nam oni pomoći.
Jedan je bijeli čovjek rekao da će nas vojnici pobiti.Nismo mu vjerovali,
ali su se neki naši ljudi na kraju uplašili i iz straha pobjegli u Pustolovine.
Crveni Oblak
Ranjeno koljeno (Wounded Knee) je mjesto u Južnoj Dakoti na kojem su
29.prosinca 1890. pripadnici slavne i hrabre američke vojske poubijali 370
Dakota indijanaca poznatijih kao Siouxi (čita se Su),uglavnom žena i djece,
čija su tijela bačena u zajednički grob.
gore,smrznuto tijelo poglavice Big Foot, jednog od lidera plemena Dakota
Godine 1973. oko 200 Dakota predvođeni članovima AIM-a (American
Indian Movement,Američki Indijanski Pokret) željeli su obilježiti sjećanja na
taj događaj ali u tome ih je spriječila američka soldateska i policija,kako
savezna tako i lokalna te ih opkolila i držala tako 70 dana dok se
Dakote nisu predali.I ovaj je put bilo žrtava na obje strane.
Bio je četvrti dan nakon Božića,ljeta Gospodnjeg 1890.A kad su prvi
izrešetani i krvavi Indijanci unijeti u svijećama osvijetljenu crkvu,oni koji
su još bili pri svijesti mogli su da vide grančice božićnih drvaca kojima je
bio okićen drveni svod.Iznad propovjedaonice,na razapetom platnu,pisalo je:
MIR NA ZEMLJI,DOBRA VOLJA MEĐU LJUDIMA.
Tada još nisam znao čemu je sve došao kraj.Ali kad danas sa ovog visokog
brda moje starosti gledam unazad,vidim pobijene žene i djecu:leže na gomili
ili razbacani po rubovima vijugave jaruge;vidim ih isto tako jasno kao
što sam ih vidio i onda kada su moje oči bile mlade.I vidim kako je u
krvavom blatu umrlo još nešto,kako je još nešto sahranjeno u mećavi.Kod
Ranjenog koljena umro je i san,lijep san, jednog naroda...Mi više nemamo
svoje središte,mrtvo je sveto drvo.
Crni Los
SAMO JE ZEMLJA VJEČNA
Starci kažu
Samo je zemlja vječna.
istinu rekoste.
Samo je zemlja vječna
* naslov posta i citati preuzeti su iz knjige Dee Browna,"Sahranite mi srce
kraj Ranjenog kolena",Beograd,2003.
** Pokolj kod Ranjenog koljena događa se i danas
*** vidi i Ranjeno koljeno 2006.,nihonkichigai blog
Post je objavljen 29.12.2009. u 15:49 sati.