Aurora borealis, harvest moon, sile prirode unutar priče o muško ženskom ljubavnom odnosu u pjesmi Pochahontas i Harvest moon Neil Younga. Slušanje tih stvari me asociralo na Lars Von Trierov film Antikrist.
Ptam se, jeli poanta filma metaforični prikaz tvrdnje kako muškarci tisuću godina izrabljuju žene, što i dalje nastavljaju unatoč političkoj korektnosti ili se želi reći da je žena analogna prirodi, dobra i zla ovisno o godišnjem dobu, drugim riječima vještica???
A možda poanta filma nema veze s odnosom spolova, već se bavi više...ontološkim uređenjem svijeta i prikazuje nam kroz viđenje Gnosticizma?
Prije svega par riječi o fabuli filma.
U uvodnoj sceni bračni par vodi ljubav dok njihovo dvogodišnje (ili tako) dijete pada kroz prozor i umire. Žena ispunjena krivnjom pada u tešku depresiju i završava u bolnici. Njezin muž, kao psiholog, odbija liječenje žene putem lijekova, već nad njom radi psiho analizu i otkriva da se uzrok njezinih problema nalazi u mjestu zvanom Eden, njihovoj kolibi usred šume.
On je odvodi tamo u nadi da će se ona, kada se suoči sa svojim strahovima, osloboditi depresije. Međutim kada stignu u šumu dolazi do obrata.
Muž spoznaje da je žena, koja je pisala doktorat (ili slično)na temu genocida nad ženama pod optužbom da su vještice, prihvatila da su te žene zbilja bile vještice i sama počela to prakticirati. Odnosno, otkrila pravu istinu vještičartstva i ženske prirode, da je ona poput godišnjih doba i same prirode, rađa i uništava - vještičja trijada - djevica, majka i starica....tako nekako
Za to vrijeme u šumi se počinju događati halucinogene stvari, a partneri se međusobno ranjavaju prilikom seksualnih odnosa.
Zapravo, žena odluči onesposobiti muža kako bi bio žrtva za tri prosjaka, tako što mu prvo smrska genitalije i onda zašarafi kamen za oštrenje noževa za nogu tako što mu svrdlom probuši rupu kroz kost, provuče klin i stisne, huh.... i sve kulminira posjetom tri prosjaka ili lije, košute i gavrana. Njih troje su suprotni od tri kralja koji su došli posjetiti rođenje krista, ovi su došli posjetiti rođenje antikrista.
Također 3 prosjaka predstavljaju tugu, bol i očaj, odnosno faze koje roditelji prolaze zbog smrti djeteta, a po tim imenima je podjeljen film između prologa i epiloga, koji su crno bijeli uz muzičku pratnju kompozicije "Lascia ch'io pianga" Georg Friedrich Händela iz njegove opere Rinaldo. Iako se možda radi o slučajnosti i u operi Rinaldo imamo vješticu, odnosno moćnu čarobnicu Armidu, kraljicu Damaska, koja otima Rinalda jednog od križara što opsjedaju Jerusalem u prvom križarskom ratu i smješta ga u začarani vrt. Možda nam je i ovim autor želio sugerirati temu filma, nije važno, idemo sad na poantu.
Dakle, nakon fabule započnimo prvo s tematiziranjem vještičarstva, odnosno veze između prirode, vještica i zla.
Naime, za religiju vještica ili Wicca se kaže kako ona slijedi prirodne cikluse, odnosno svi obredi i mitovi su vezani uz te cikluse. Stoga, ako je priroda zla i sama religija što ju slijedi je zla, tako su onda tranzitivno preko zle religije koju prakticiraju i same vještice zle. Ali tu ima i muške ekipe koja se time bavi, samo je žena iz filma skužila to (spojila vještičarstvo i gnosticizam).
Naime, mišljenja sam kako su dvije osnovne teme filma Antichrist Larsa Von Triera :
1. Gnosticizam - priroda je zla (zapravo svijet, ali u kontekstu filma to je priroda), njom vlada i stvorio ju je đavo (zapravo demijurg, nesavršeni bog i stoga je njegova kreacija zla)
2.Paranoja - kada smo u stanju straha počinjemo vjerovati u nadnaravno - prelazimo na tamnu stranu.
Naime, imamo scenu u filmu kada žena otkriva mužu kako je spoznala tu zlu stranu žena kroz analogiju s prirodom. Na kolibu u Edenu stalno padaju žirevi sa hrasta i žena kaže kako će jedan žir od svih tih u stotinu godina dati stablo, dok svi drugi propadaju, tako da priroda iako stvara u isto vrijeme donosi smrt. Žena, koja poput prirode stvara isto nosi u sebi taj aspekt smrti i u skladu s ciklusima žena je ili stvaratelj ili uništavatelj (već navedena trijada djevica, majka i starica).
Sljedeća ključna scena je Chaos Reigns. Lija (jedna od 3 prosjaka) nam daje malo predavanje o ontološkom uređenju svijeta. Dakle Chaos Reigns iz ustiju životinje koja je dio prirode, znači da prirodom vlada i stvorio ju je đavo (bolje reći demijurg, ali ajde) jer je nesavršena, kaotična, poput tih žireva ne zna se hoće li roditi ili neće, nema pravilnosti, a nedostatak pravilnosti u životu rađa strah, strepnju, sumnju i na koncu osoba postane paranoična. I kao što je već navedeno, u trenutku te paranoje otvaraju se vrata tog magičnog, nadnaravnog svijeta, što se u filmu događa bračnom paru koji počinju imati vizije i sakatiti se zbog bizarnih razloga nakon što je lija progovorila Chaos Reigns.
I eto to je taj gnosticizam u ljudskome govoru lije.
No znači li to da ako živimo u skladu s prirodnim ciklusima, da smo zli? Onda bi indijanci ili taoisti svi bili Satanina čeljad, haug. (No to je već druga priča...ili nije, nema veze)
Ukratko:
gnosticizam - svijet (priroda) je zao i jedino kako nećemo biti zli je da koristimo razum jer onda nismo determinirani prirodnim ciklusima, koji su, jeli, zli.
Ulazak u nadnaravno - paranoja koju ljudi znaju razviti u trenucima dugotrajnog straha ili tjeskobe.
A sada o 3 prosjaka;
Već sam u iznošenju fabule rekao kako su 3 prosjaka, zapravo antipod za novozavjetna 3 kralja, koja su se poklonila Kristu. U filmu se 3 prosjaka klanjaju antikristu, no tko je antikrist muž ili žena?
Muž preživi, odnosno ubije ženu, iako je ona njega onesposobila kako bi ga lakše eliminirala u trenutku dolaska 3 prosjaka. Međutim, ispada da je jedan od 3 prosjaka, gavran, otkrio mužu mjesto gdje se nalazi ključ oslobađanja (doslovno francuski ključ kojim odvidava kamen zavidan mu za nogu) te onda u samoobrani muž ubija ženu.
Dakle ispada da su 3 prosjaka kao zli kraljevi stavili bračni par na test. Preživjet će onaj bračni drug koji je manje emotivan.
Muž, koji je kroz cijeli film bio hladan i lakše je doživio smrt djeteta, kao takav karakter lakše se odlučuje za ubojstvo, dok je žena oklijevala i time za 3 prosjaka pokazala slabost. A nekako priroda često kažnjava slabost i žena umire.
U tom slučaju muž bi bio antikrist. Ako je tako, onda film ukazuje da muški tlače žene i da su oni zli. No ipak, sam logo filma ima posljednje slovo t u imenu Antichrist ispisanom simbolom za žene, ukazuje da je žena Antikrist te da je ona ta koja širi zlo i tako dalje. Ako je tomu tako,onda se u filmu radi o muškom šovinizmu. U suprotnom slučaju imamo običan horor o vješticama, ipak jako dobro snimljen uz mnogo napetosti, super kadrova, šokiranja i referenci što daje materijal za razmišljanje
Ipak, u jednom intervjuu na youtubeu glavni glumac William Deffoe otkriva kako je zapravo ideja redatelja Von Triera prikaže da se zlo nalazi u prirodi, odnosno da je priroda Antichrist, što nas onda vraća na priču o gnosticizmu, odnosno film se više bavi recimo, ontološkim uređenjem svijeta i problemom dobra i zla, nego odnosima među spolovima.
A upravo zbog odnosa među spolovima, odnosno sukoba muža i žene, film je najviše podigao prašinu. Naime, redatelj je optužen da filmom Antichrist propagira muški šovinizam, jer film krene s tezom da su žene žrtve (uz to i sam glavni ženski lik piše rad o istrebljenju vještica) da bi na pola filma sama žena rekla kako je ženska priroda zla i da su vještice upravo bile to zašto ih se optuživalo i spaljivalo, zatim počne i dokazivati mrcvarenjem muža i slično.
Međutim ima feminističkih opravdanja Von Triera koja tvrde da film metaforično prikazuje kako zbog 1000 godišnje patrijarhalne paradigme same žene na kraju prihvate ulogu grešnice jer su toliko izmanipulirane tim patrijarhalnim okvirom uređenja svijeta. U filmu se to prikazuje na način da u muž želi liječiti ženu i ne dozvoljava joj da ona bira kako će se izliječiti od depresije.
Te njegove metode liječenja na kraju ženu dovedu na granicu ludila i prihvaćanja toga da je zla i da je vještica.
To je prihvatljivo tumačenje, ipak, film počinje poveznicama s feniminzom, ali od polovice filma do samog kraja von Trier eksplicite tvrdi da je ženska priroda dvostruka, dok rađa je dobra, a kada ne rađa ubija (tipa prolječe zima, životni ciklusi što je u temeljima wicca ili vještičije religije). Jasno takav stav je vrlo seksistički, ali mi se čini kao da u filmu ima više naznaka da ga protumačimo na takav način, nego na to da se zapravo radi o tome da je muž toliko bio neosjetljiv na ženine probleme, da ju je otjerao u histeriju, iako je to objašnjenje također prihvatljivo, no s manje eksplicitnih naznaka. Naime, seksitičko tumačenje je doslovno izraženo dijalozima i scenama, dok je feminističko tumačenje skriveno kroz metafore, pa mi se ponekad čini kao da bi mi gledatelji željeli da je Von Trier snimio feministički film, jer bi to bilo više politički korektno.
S druge strane, vjerojatno pri stvaranju filma redatelj nije želio tematizirati problem feminizma, već se bavio isključivo problemom dobra i zla, kao što je već navedeno u tekstu, kroz prikaz prirode kao zle, dok se problem seksizma pojavio kao nus pojava zato što se priroda u filmu usporedila sa ženom budući je priroda također ta koja rađa. Osim toga zemlja i priroda se još od neolitske kulture doživljavana kao žena i takvo viđenje je koristio Von Trier. No, kako se u današnje vrijeme na filmove više gleda kroz nekakvu sociološku paradigmu, nego kroz ontološku ili mitološku, film je, ne krivicom autora, dobio i taj pomalo šovinistički aspekt.
Tako da mi se čini kako kraj filma, kada se iz zemlje i stabla digne stotine žena i krenu prema mužu kojeg štite 3 prosjaka, trebamo tumačiti kao viđenje da su žene analogne prirodi, dok su muškarci recimo kao ljudska rasa koja od te prirode živi, voli ima korist, ali i uništava ubija. Ipak, niti priroda samim svojim ciklusom života i smrti nije bezopasna.
Odnosno tko je veće zlo (Antikrist) priroda, koja u sebi objedinjuje stvaranje i razaranje bez neke veće svrhe osim da sama sebe obnavlja u ciklusima ili razumni ljudi, koji razumom razaraju tu istu prirodu zbog različitih svrha poput zarade i dovode je do ludila i samouništenja?
Post je objavljen 22.12.2009. u 19:04 sati.