Marketing
...
.... Bliži se Božić ...
Uz Nedjelju caritasa ... ovdje, sa zakašnjenjem, stavljam nešto u brzini napisano,
nešto što bih tako željela da nam u dragim božićnim blagdanima postane običajem -
pomaganje potrebitima u danima našega obilja,
u danima blještavila i sjaja na sve strane,
u danima kada smo okruženi najdražima,
u danima većinom punih trpeza,
...
... ne zaboravimo da i oni postoje ... ,
... da baš nas trebaju, ...
... darujmo ih da osjete, ...
...
... da i oni Božić imaju ...
...
...............................................
... Svi čeznemo, a sve naše čežnje bi se mogle sažeti u čežnju za mirom, sigurnošću, za radošću, za ne strahom, ... vječnošću ... Kao opipljiva ovozemna stvarnost dano nam je samo određeno vrijeme i određen prostor, a ostalo je san, čežnja, ... čežnja osobođene duše ... , čežnja usađena u nama. A u toj našoj stvarnosti nam se čini da vrijeme svakim danom gubimo u nepovrat i da sve dane živimo u grču, da je radosti i veselja u njemu vrlo malo, 'pravi' život skoro u njemu da ni ne osjetimo. I tako, nakon nekog vremena, prolazi vrijeme, protrči mimo nas, a mi, nikako da se nađemo, gubimo se u vlastitoj zarobljenosti, ne onoj izvana, ne vremenom uvjetovanoj, nego u onoj iznutra, okovani, zgrčeni, ...čekajući...da prođe ... Stoga, nužno je potrebno shvatiti da je život, svaki njegov tren, svet i dragocjen, svaki njegov dah je svet, i svatko od nas velik i poseban. ... Kada na sve počnemo gledati tako, kada počnemo gledati duhovnim očima, kada se odmaknemo iz te naše omeđenosti, ograničenosti materijalnim, mirni smo i sretni, neopterećeni vremenom jer, vrijeme je 'vječno sada'...
..................
Sveta mala Terezija koja je živjela kratko, samo 24 godine, nam govori o tajni vremena, o tajni plodnoga i ispunjenoga života, o samo jednom danu /jednom po jednom/ punom kreposti i dobrih dijela, o jednome danu darovanome i proživljenome tako da ga se otkriva kao izazov života služenjem drugima ljubavlju prema bližnjemu u potrebi. To je put kojim se dolazi do plodnoga života koji nije prazan, nije besmislen, kojeg ne pretrčavamo niti ga puštamo da prolazi uludo; to je put koji znači živjeti puninu dana kojeg prepoznajemo kao sadašnjost , kao čas - tren koji ima okus vječnosti. Taj tren je izazvan svakim ljudskim susretom koji se mora dogoditi u srcu, osjetiti srcem da bi takav bio. Spremnost na davanje i darivanje iz ljubavi, nesebično, čisto, u radosti, čini dan velikim, bogatim, daje mu dimenziju vječnosti. Darujući druge sami postajemo nagrađeni već ovdje i sada trajanjem kojemu nema kraja ...
...................................... Čime zadobivamo vječnost, ... ?
...................................... Onim čime je ispunjeno naše vrijeme ...
...................................... Čime je ispunjeno ???
Saznajmo odgovor,
osjetimo ga srcem,
ispunimo /dato nam/ vrijeme ... .........................
........................................ LJUBAV JE JEDINI KRITERIJ
................................................................................................... 
Tko ne ljubi bližnjega, ni Boga ne ljubi, veli sv. Ivan. Ljubiti Boga i ljubiti bližnjega su kao dva plamena iste vatre, dvije ljubavi istog Duha. Jedna vertikalna, prema gore, druga horizontalna, u širinu. Isus nam je dao primjer: sav izgara za Boga i sav izgara za čovjeka.
Bog je ljubav !!!
...
Prva zapovijed je ljubav prema Bogu, ali je neraskidivo povezana s ljubavlju prema bližnjemu. Tko ne ljubi bližnjega, ni Boga ne ljubi, veli sv. Ivan /1 Iv 4, 2/. U Novom zavjetu je ljubav prema Bogu neraskidivo vezana uz ljubav prema bližnjemu. Ove dvije ljubavi su vrhunac i ključ razumijevanja Zakona i Proroka. U dnu svega je jedna ljubav /Iv 15, 1/, jedan čin istinske žive vjere.
U potresnoj prispodobi Posljednjeg suda Isus je iznio po čemu ćemo biti suđeni. U njoj je sadržano cijelo evanđelje: Blagoslovljeni Oca primaju u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za njih od postanka svijeta. Zašto? Jer: "Što god ste učinili jednom od ove najmanje braće, meni ste učinili.“ " Prokleti odlaze u "oganj vječni", jer nisu učinili ništa da otklone patnje, muke, stradanja, glad i siromaštvo Isusove najmanje braće, u stvari sve to nisu učinili "njemu" samome. /Celestin Tomić/
Djevojčica sa šibicama
/koju sam željela susresti pred Božić .../
Na uglu, promrzla i sama, u poderanim cipelama i tankom kaputiću drhteći od hladnoće i gladi palila je snove, ... jedan po jedan ... , da je ugriju, da joj daju snagu i ..., prije nego je izgorio posljednji san, izronili su iz podsvijesti oni koje je voljela. Pružili su joj ruke i poveli je sa sobom u neki bolji svijet. Sve je nestalo, i hladnoća i glad i strah ... Ostalo je samo smrznuto tijelo na mokrom pločniku da svjedoči o tragediji življenja. ...
Čitajući više puta tu bajku zamišljala sam susret sa tom djevojčicom /suosjećala sam sa njom, kao da je čitav život poznajem .../: trčim prema njoj, poklanjam joj svoje rukavice i kapu nudeći joj tople kolače koje je moja mama upravo ispekla, ona se smije, jedemo kolače, smijemo se zajedno, više joj nije hladno ... i onda zajedno krećemo mojoj kući. Mama je rekla da je dovedem, da se upoznamo: molim te, odi malo kod mene doma, molim je, rado bih se poigrala sa tobom, rado bih ti pokazala svoju sobu, možeš ostati, ako želiš, i moji bi te rado upoznali, zapravo, oni te već znaju, pričala sam im o tebi, čekaju da dođeš ...
..............................................................................
....................................................................................................
...................................................................................................................................
Tako sam u mašti živo proživljavala susret sa njome i sa svima potrebnima na ovome svijetu ... I morali su me često upozoravati da ne budem lakomislena, da ne dijelim sve što imam i da nisu svi tako potrebni kako se meni čini ... Ta, i mi smo potrebni, govorili su, a nitko, baš nitko se nije ponudio da nam pomogne !!!, još bi dodali ... Rastužili bi me, jer nas nisam tako doživljavala: da, siromašni, ali ne gladni, ne toliko potrebni, tvrdoglavo bi u sebi ponavljala ...
.........................................................................................................................
Koliki ljudi danas neće imati što za jesti, koliki ljudi će danas promrzli šetati ulicama tražeći dobrotu u nama, proseći za koru kruha, a mi , hoćemo li se odazvati, hoćemo li im ruku pružiti, glad, ili bar osamljenost i ostavljenost ublažiti. ...
Get this widget | Track details
..
Post je objavljen 22.12.2009. u 18:16 sati.