6. memorial Petra Gasparija
Ljubljana 19. 12. 2009
Priprema za odlazak na ovaj turnir je bila burna. Odluku o odlasku u Ljubljanu smo donijeli prije nekoliko mjeseci. Kako je vrijeme odmicalo podsjećali smo se na turnir i preddogovarali način odlaska. Nekako smo se našli u prevozu autom koji vozi Braco. Četiri dana pred odlazak javlja Braco da neće moći ići zbog problema sa poslom. Mora raditi. Ipak ostavlja se mogućnost da Braco nekako dogovori zamjene. U četvrtak ipak doznajemo da je ta opcija otpala i nekako smo odustali od puta. Ipak ima nešto što nas drži u volji da se ipak ide. Rade telefoni i traži se drugi način putovanja. Na kraju se petorica dogovaramo za put vlakom koji je duplo skuplji od prve opcije.
Nalazimo se Mato, Nikola, Robi, Filip i ja u subotu rano ujutro na kolodvoru u Zagrebu. Kupujemo povratne karte i mislima smo već u Ljubljani.
Vani u Zagrebu pada sitni i gusti snijeg. Kako li je tek tamo? Uskoro ćemo vidjeti.
Putem gust snijeg pada sve do Ljubljane. Tamo ga ima poprilično, a kako idemo pješice na mjesto igranja, gazimo slabo ili nikasko ugaženi snijeg. Nismo baš prpremljeni za ove uvjete, ali dok smo u pokretu sve je u reu. Tijelo je zagrijano i vanjska hladnoća nema veliki utjecaj. Jedino se povremeno čuje poneka žalba kako će se prsti na nogama smrznuti, a nismo imali neku zimsku obuću. U njima nam sve mokro.
Prošli smo Tivoli i našli ulicu u kojoj je bar 'Žolna'. Pitamo se što to znaći 'žolna'?
Stigli smo među prvima, a mislili smo da ćemo zakasniti. Tamo je bio od organizatora samo Andtrej, predsednik Go društva Ljubljana. Pripremao je stolove i garniture. Tako je to kod nas amatera, da predsjednici većinom sve rade.
Prsti na nogama se polako ugrijavaju.
Društvo se okuplja. Tu smo zatekli uz Andreja i Lovru iz Karlovca. Došao je sa puno volje za igrom.
Dolaze po malo ljubljanski prijatelji. Pričamo. Ja krenuo u priču o svemu i svačemu sa Borutom. Nastavljamo sa temama sa turnira na Bledu. Tako to ide. Nastaviti ćemo na nekom slijedećem turniru, ateme kao i život žive.
Andrej je popisao sudionike i pokreće natjecanje.
Igra se mcmahon sistem u pet kola. Partije su handicap -2 kamena, a vrijeme za razmišljanje 30 minuta bez byooyomija. To je kao i kod nas na redovnim velikogoričkim vikend-turnirima. Razlika je jedino u tome što je kod nas byoyomi.
Bar 'Žolan', a žolna je na slovenskom žuna, a one puno piju, je sada u dva dijela. Na onom bliže ulazu je šank i veselo vrlo glasno društvo. Zapazili smo nekog Duleta koji svako tolko uzvikuje pod jakim utjecajem alkohola: 'Amerika!'. U drugom dijelu, odvojenom prolazom, igramo mi u tišini go.
Pogledajte što smo uradili ovu subotu u Ljubljani u baru 'Žolna'.
Vani je prestao padati snijeg, ali mi smo u nekom drugom svijetu. Zaokupljeni smo suprotnostima koje čine ljepotu svojim odnosima. Igramo go.
Nakon dva kola slijedi rućak kojim ljubljanski klub časti.
Već u prvom je kolu ugodno iznenadio Robi igrajući 'jigo' sa Gregorom. Zamalo mu izmakla pobjeda.
Kako je turnir odmicao sve češće viđamo zaigrano i radosno Lovrino lice. Opet mu ide. Nizao je pobjede i dokazao da mu ni 7. kyu nije odraz snage igre. Izvukao mu se jedino Marjan. Startajući sa bodom manje, iz drge mcmahon skupine, Lovro je bio naš najbolje plasirani igrač na ovom turniru. Njegovo peto mjesto, nakon trećega u Gorici, govori da Karlovac ima jakog igrača, kojega krasi volja za igrom i energija za opstankom ove igre. Čestitke Lovri!
Robi je dohvatio sedmo mjesto. To je uspjeh. Pedeset posto na drugom kyuu u konkurenciji danova je lijep rezultat. Osmi je Mladen sa samo dvije pobjede. On već neko vrijeme gubi od svih dan-igrača, a eventualne bodove ostvaruje na kyu-evima. To je i ovdje uradio.
Sa po tri pobjede su 11. do 13. Nikola, Mato i Filip. Bod manje u stratu i slabiji protivnici donijeli su im jednake bodove s Mladenom, ali slabiji sos i tako slabije mjesto na tablici.
Malenoj Mirti ostalo je poslijednje mjesto. Nije mogla igrati dva poslijednja kola. Došla je mama po nju.
Tako su to izveli igraćči iz Hrvatske.
Turnirom su dominirali Ljubljančani.
Gregor je osvojio turnir. Izgubio je samo pola boda i to onih sa Robijem u prvom kolu.
Drugi je Andrej, koji je kao predsjednik i voditelj turnira imao dodatna zaduženja. Izgubio je samo partiju od pobjednika turnira. Treće je mjesto pripalo Marjanu ili popularno znanom Brutusu. Izgubio je samo od prve dvojice.
Četvrti je bio Borut, ali on je već imao šaranja retultatima.
Podbacio je mladi tata Timotej, naš stari prijatelj sa natjecanja. Neko vrijeme nije igrao go, pa se to osjetilo.
Tutnir je prošao. Igračima iz Hrvatske je sada zanimljivo novo stanje rating-bodova, a s time i moguća napredovanja u kategorijama. Sigurni su napredci Lovre i Filipa, ali pričekajmo novi rating.
Povratak kući je bio za pamćenje. Imali smo vlak po voznom redu u 01:59. Trebalo je po hladnoći nači mjesto bez smrzavice, jer nismo bili spremni za te uvjete. U 22 sata zatvara se onaj topliji dio kolodvora. Otvara se čekaonica, mala i hladna. Radijatori tamo djeluju poput frižidera. Tražimo neki lokal u blizini kolodvora. Nalazimo nešto i uz čaj i kavu smo tamo mogli biti do nešto prije pola noći, jer se zatvaralo. Šećemo ko psi bez cilja u nadi da vrijeme prođe i doznajemo da nam vlak kasni oko 120 minuta. Po ovoj hladnoći! Pa, smrznuti ćemo se. Ipak nalazimo bar u pothodniku kolodvora koji radi stalno. Naručujemo tople čokolade da nas ugrije, ali meni pali kapci i morali smo napustiti to mjesto, jer nije dozvoljeno spavanje. Lutamo i doznajemo da vlak kasni oko 300 minuta. Izgleda da neće niti doći. Zima steže i mi ponovo u isti bar i naručujemo čajeve. Sada smo kao novi gosti. Proveli smo tu sat vremena i izlazomo da vidimo ima li što novo u vezi vlaka. Kasne vlakovi u svim smjerovima. Promet je generalno stao. Pomišljamo da nije kakova katastrofa, da nije počeo neki rat, da nije roknulo Krško. Nemamo vijesti o razlozima ovakovih kašnjenja. I po treći puta, kao novi gosti, dolazimo u isti bat i naručujeno kave. Moramo, jer vani je smrzavica. Napuštamo bar oko 5 ujutro. To je vrijeme kada se otvaraju prostori kolodvora. Tamo čemo dremuckati do prvog jutarnjeg vlaka za Zagreb. Krećemo se ko zombiji. Pokušavamo zaspati na podu kolodvora poput klošara, ali nam to nekako ne ide. Nije dovoljno toplo. Izgleda da smo malo previše razmaženi za ovako što. Opet hodanja bez veze, a vrijeme malo ife, a malo ne. Onako, u nekom polu snu, doznajem da je još pola sata do polaska jutarnjeg vlaka za Zagreb. Kažem: 'Ajmo na perom.', a Mato će nato: 'Ma kuda se žuriš smrzavati na peron.' Maštao sam o postavljenom vlaku i toplom vagonu. Nakon još deset minuta krećemo na prton. Uskoro dolazi vlak iz smjera Jesenica. Ulazimo i nalazimo neka mjesta. Vrlo brzo sam izgubio kontakt sa stvarnošću i utonuo u nešto poput sna. Bilo mi jer nekako čudno toplo.
Stigli smu u smrznuti Zagreb oko 10 ujutro.
Autobus za Goricu smrznutih stakala nije mi omogućavao pogled van. Nisam smio zaspati da ne napravim krug, jer ostali iz našega društva su iz Zagreba.
bl. Muradenu