O, kako je pusta ova zemlja moja,
I dom u kom živim, živim sama.
I kako su prazni sati što se broje,
a u srcu vječna, vječna tama.
Ja nemam ništa, ništa nikom dati,
rukom što ljubav svaku slama,
pa čeznem tu, u ovoj hladnoj noći,
možda će ipak netko meni doći...
I zato led, hladan led,
na licu mom, u srcu mom...
I zato zima, hladna zima,
dom je moj, moj je boj
da ljubav nađem,
da ljubav dam...
Ah, znam, ja znam,
to sve je san,
samo san...