Jedan od zanimljivijih uleta. Cijelog razgovora se ne sjećam, jer sam tu večer (ili jutro) bila jaaako vesela. A ono što se ne sjećam, nije se ni dogodilo! Ali voljela bih da nije tako... jer ostavio je neki dojam, ne znam kakav, opet, ne sjećam se, ali znam da sam poslije ostala paf. Zaintrigirao me u tom trenu, mislim da bi me čak uspio osvojiti da smo imali malo više vremena, znam da je bio jako uporan i da smo pričali o mojoj frizuri neko vrijeme, a onda o tome kako oboje idemo uskoro iz ovog grada, jer tu nema nikakve budućnosti, da puši duhan i da nije na fejsbuku.. I morala sam onda ići. Samo sam mu rekla da se možda vidimo na kolodvoru u Zagrebu. Ne znam ni kako se zove, nismo razmjenili brojeve mobitela. Kao u nekom filmu! Ali neću ga zaboraviti i zato sad pišem o njemu. Možda se nekad prepozna!
Odmah ću iskoristiti priliku pa još nešto napisati, jer već neko vrijeme se pokušavam logirati u blog editor ili kako se već zove, ali ne uspijevam!
Saznala sam i datum početka rada. Prvi ponedjeljak u novoj. Znači 2010. doslovno počinjem ispočetka. I sviđa mi se. Volim stvari počinjati ispočetka, upoznavati nove stvari. Zasad se sve odvija kako želim i sretna sam. Ali još nisam odlučila koji dan ću se presliti... 29.12. mi zvuči dobro. Nisam se počela pakirati, valjda imam vremena za to, a i ne znam šta sve da nosim! A ne znam ni gdje se točno selim! Ali počela sam se pozdravljati i nazdravljati sa prijateljima... kao da se više nikad neću vidjeti s njima... Ha znam kako je to, svi kažu da će mi dolaziti u posjet, bumo vidli sada tko su pravi prijatelji!
A moj frend u metropoli (tako sam ga sad nazvala jer sam pomalo ljuta danas na njega) se nedavno zaposlio i predložio da zajedno živimo, iako je moja prvotna ideja bila da živim sama odnosno sa cimericama. Ali naravno kad bolje promislim, jednostavnija je i puuuno bolja opcija živjeti s njim, nego s nekim nepoznatim kokoškama! Nismo se još bacili u pretraživanje stanova, kaže frend da za to ima vremena kad dođem, pa sam nakon živciranja (jer ne mislim da možemo naći dobar, jeftin stan u 2 dana) totalno opustila i to prepustila njemu. Jer njemu je sve tako jednostavno i svemu pristupa ležerno (joooj da sam barem ja takva), ali sam ipak malo drugačiji tip... Ali koliko brzo planem, isto tako se i smirim. Tako da opet dođe sve na svoje... a moj moto "biće kak bude" i dalje ostaje glavni moto!
I da, skoro zaboravih... zanima me šta bi vi odgovorile da vam tip dođe iza leđa i postavi pitanje iz naslova? Ja se svog odgovora ne sjećam baš točno... bilo je nešto u smislu da se takvo što ne može kupiti, da se to stvori!
Post je objavljen 21.12.2009. u 20:53 sati.