Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/enhu

Marketing

Athumanunhova Tajna i Legenda

Raykha – Sjeverna Zvijezda koja zaklanja Hawalandh

Kada se Zvijezda Hawalandha pomakne za još dodatnih 30 stupnjeva, dakle, tada je na nekih 300 stupnjeva u odnosu na planinu Wyghen, Alanđanima započinje posljednji mjesec Alandyarnyca, mjesec Nade, mjesec u kojem bi se trebala roditi zvijezda Hawalandha, jer i sam mjesec naziva se Zvijezdorod. No, nije baš tako.

north star Pictures, Images and Photos
Sjeverna Zvijezda Raykha se lako može zamijeniti sa Zvijezdom Alanđana Hawalandh

Nešto opet nedostaje, a na Nebu vlada potpuni kaos, jer mudri Sychythe odjednom kao da vide dvije Zvijezde Hawalandha, a tada nešto još gore. Iznenada nastupa strašno doba Sychythama potpuno nerazumljivo, jednostavno nedostaje pet dana, a upravo u tih pet dana koje Vitezovi vjetra nazivaju redom: Alantanunh, Nyghtanunh, Thanghatanunh, Starghatanunh i napokon Hawalandh događaju se misteriozne i Sychythama nerazumljive stvari.

Tako su za prvi misteriozno nedostajući dan nazvan Alantanunh, u kamen planine Wighen, Sychythe ovako zapisali: 'Nitko, ni najstariji među najstarijima, više se ne sjeća otkuda i zašto su se pojavili najhrabriji i najbolji ratnici koje je ikada prije zapamtilo to Strašno i Nezamislivo vrijeme. Govore da su ih poslali sami 'Bogovi sa Zvijezda' kako bi zaustavili ratove koji su bili na pomolu među Okolnim narodima koji još nisu stasali u Hrabre narode. Ti strašni ratovi već su se dobrano svuda osjećali, u zraku, na zemlji, pod vodom, a stizali su s prvim odredima Hladnih vatri što uništiše nekada moćno i ponosno kraljevstvo Desertye. Bili su to tajnoviti ratnici, strašni napadači, nepopravljivi lutalice i opasni osvajači, šutljivi i zagonetni, potpuno oklopljeni i teško naoružani. Od samoga početka oni su danima nešto grozničavo tražili, a noćima pozorno osluškivali zvukove noći …'

Potom slijedi zapis o drugom nedostajućem danu naziva Nyghtanunh: 'U to zagonetno, tajnovito i misteriozno doba noći sjedili bi oni u nekakvom neobičnom krugu oko vatri što zapališe ih u još više misterioznom polukrugu. Sjedili bi oni tako danima i noćima nepomični ogrnuti svojim plavim ogrtačima promatrajući nemirnu igru vatrenih jezika i pozorno osluškujući šumove Noći …'

Potom treći zapis o trećem nedostajućem danu naziva Thanghatanunh: 'Odjednom bi sa Sjevera, sa Snježnog oceana zapuhao topli vjetar, vjetar neobičan za to doba godine i to doba Noći. Iznad maglovitih vrhova visoke snijegom pokrivene planine Wyghen, počela bi se rađati neobična zvijezda Hawalandha …'

Fantasy Pictures, Images and Photos
najljepša među Palminim leptiricama u ledena prostranstva Sjevera donijela je toplinu Juga

Onda pak i četvrti zapis o četvrtom nedostajućem danu naziva Starghatanunh: 'Moglo je već biti polovica Noći kada bi se u to gluho doba, najstariji među njima, mirno pušeći svoju lulu, iznenada podigao i, podizanjem ruke u znak mira i dobrodošlice, nekoga pozdravio – Neka Vam Noć bude sklona Čuvari Shaganovog mača! - …'

Napokon i peti zapis petoga misteriozno nedostajućeg dana naziva Hawalandh: 'Hawalandh! Gromoglasno bi u jedan glas povikali Vitezovi vjetra. Odlučno bi ustali, odbacili svoje smrznute ogrtače, istodobno prislonili stisnute desne šake na desnu stranu svojih oklopljenih grudiju, munjevito bi izvukli svoje teške dvosjekle mačeve, okrenuli ih nadolje držeći ih lijevom rukom za balčake, jednoglasno uzvikujući - SHA – GHAN -, te bi potom jednoglasno izgovorili nešto poput zakletve - Nudim Ti svoj mač i spreman sam boriti se i poginuti za Tebe Zvjezdani viteže! Nek' su Ti svijetle ove Plave noći, a jutra nek' Ti se srebrom srebre Ti što čuješ Tišinu Sylenca. -'

fantasy girl - warrior Pictures, Images and Photos
amazonska kontesa Dayanha zapovjednica skartayskhe luke Amarya

Simbolom tih pet dana kada se u ponoć dešavaju misteriozni događaji predstavljaju zapravo slavlje Alanđana kojim oni slave što je napokon zaustavljeno kraćenje dana, a pojava te neobične Svjetlosti (Aurora Borealis /Sjeverna Zora/ Polarna svijetlost), odnosno rođenja zvijezde Hawalandha, zorno govori da su sile Zla opet pobijeđene iako se umjesto Sunca na Nebu Zvijezda Hawalanda na trenutak gubi u slaboj svijetlosti Mjeseca.

No, tada pak se Zvijezda Hawalandha opet pomiče za 30 stupnjeva i na oko 330 stupnjeva vidi se točno na mjestu Sjeverne Zvijezde koja je najsjajnija u Zviježđu Bulman (Medvjed). Tada je vide i Okolni narodi i opetovano je zamjenjuju sa Sjevernom Zvijezdom, a to bi pak možda moglo ogovarati znaku zodijaka koji odgovara Ribama, ali o tomu drugi put.

}{ poseban dio }{
… Dok tako gusta tama prekriva i skriva kule i bedeme tajnovitog alandskog Zimskog bedema, Unakasovi Krilati jahači kreću se brzo, oprezno, možda sada još opreznije, jer u njihovom je složaju sada i njihova Handrha. Noćas će ta djevojka, princeza s Toplih mora Južnih, spavati u toplim prostranim dvornicama alandske palače Mynetonkhe, a mnogi će Okolni narodi, koji tek trebaju stasati u Hrabre narode, vidjeti mističnu svijetlost na Sjeveru gdje će se s prvim jutarnjim svijetlima roditi zora Hawalandha.

Njezina nježnost i snaga ljubavi koju osjeća prema Njemu grijat će Alanđane toplije od vatre. Sonsyreya pak je znala da će tijekom te misteriozne Svijetle noći utonuti u san bez sna. Bit će to san u kojem će Sonsyreya kao kroz polusan napokon vidjeti vrata Izgubljenog svijeta Sylenca iza kojih je On.

Knight Charge Pictures, Images and Photos
Unakas i njegovi Krilati jahači – čuvari doline Taweghe

Opet je Sonsyreya počela osjećati svu snagu ledenog vjetra Actyalana s kojim se On, u tim strašnim i zauvijek ledom okovanim prostranstvima, oduvijek igra. Napokon je sada shvatila da joj baš taj ledeni vjetar, vjetar što ledom okiva joj srce, bio i na njezinim toplim azurnim morima i sada je znala da bez Njega više nikada neće moći.

Znala je Sonsyreya da je ona sama gradila kule od Vjetra, a pri tomu zaboravila da je ipak On miljenik Vjetrova i to onih najstrašnijih, ledenih vjetrova Sylenca. Samo zbog Njega strašni vjetar Actyalan dolazio je i na Topla mora Južna i u bezživotne pustinje Wananunhe. Upravo je taj vjetar kovitlao i nosio crveni pijesak strašne zemlje Desertye, a činio je to samo za Njega. Opet Mu je i jučer pomogao kada je pred Asgrad donio strašne 'Bijele snjegove' koji su počeli padati i skrivati sve Njegove tragove.

Sonsyreya pak je sada bila uvjerena da je njezina ljubav prema Njemu zapravo Sudbina ovog Svijeta, a tu ljubav Ona je osjetila još onda kada se prvi puta nepromišljeno upustila u bitku s Njegovim strašnim odredima na Skartarysu. Dugo je Sonsyreya tukla uzaludnu bitku za koju je unaprijed znala da će je izgubiti, jer On je ipak jedan od najboljih i svoje namjere uvijek dobro sakrije.

No, noćas će Ona ipak otvoriti vrata Izgubljenog svijeta i obojiti nebo Sylenca amazonskim toplim tirkiznim bojama. Zna Ona da On sada sanjari o prostranstvima ledenim u kojima nestaju svi tragovi, ali sada je Ona odlučila u Njemu probuditi čovjeka i pokloniti mu novi san, san iz Čarobnih vrtova Dyadonhe i šum Toplih mora Južnih. Napokon joj je sada bila i razumljiva rečenica koju joj je general Panđa toliko puta izgovorio i uvijek joj slao tu poruku u plavom oblaku dima svoje lule:

'Shanunh Vondorha Shaenhutha hawa reya mil nah Yunha!' Razmišljajući tako Sonsyrey nije ni primijetila da je u pratnji Krilatih jahača prošla kroz vrata Zimskoga bedema, a kada se prenula prizor koji je vidjela doista nije očekivala. Zimski bedemi i snažne utvrde naprosto su bili načičkani najstrašnijim i najelitnijim alandskim ratnicima – Zumahovi Čuvari Zimskoga bedema – koji su redom zauzeli poseban stav, besprijekorno u najvećem mogućem redu i složaju dočekali su je ti najelitniji alandski ratnici.

Nadalje, redom su tu uz Unakasove Krilate jahače koji su je i dopratili, izuzetno vješti i spretni Peksovi Crni streličari, pa sveprisutne Paskine Šumske patrole, njihovo noćno izdanje Noćne oči Protyronha, potpuno oklopljeni Modri oklopnici Kaybaha, izuzetno pokretni i vrsni napadači Isydorowhy Snježni odredi, opasni i bitkama vični Srebreni kopljanici Sague, neustrašivi ratnici Wowokhe Jutarnje ptice, a svi su oni izvukli svoje teške dvosjekle alandske mačeve, te ih okrenuli oštricama nadolje prema Sonsyrey snažno i jednoglasno pozdravljajući je:

'HAN – DRHA! Omythreya alanchet Aknahtanunh!' Istoga trenutka, daleko na maglovitim vrhovima Wyghenha, začuje se zavijanje strašnih alandskih polarnih vukova …'
}{}{}{}{}{}{}{}{}{}{


Post je objavljen 21.12.2009. u 19:37 sati.