Godina se bliži kraju, a i Božični blagdani su tu. Vrijeme je to kada se oko mene redovno dešava neka užurbanost. Skoro svi nekuda žure i pripremaju se za nešto posebno. Kao da dolazi neko vrijeme kada ser mora pokazati neko bolje stanje: kao da dolazi vrijeme na koje se dugo čekalo; kao da dolazi nešto posebno.
Meni sve, ipak, biva u osnovi isto, uz iznimku da su svi nekako u nekom posebnom isčekivanju. Troši se, da bi se pripremili oni trenuci u izobilju. Kao da puno toga nedostaje i treba to nadomjestiti. Kao da nema onoga što je potrebno, da bi ti trenuci bili ono što bi trebali biti.
Vrijeme je za čestitanja i želje. Sve mi to izgleda kao da toga inače nema, pa se željama priziva dobro, koje nedostaje, ili tjera ono što nije dobro. Susreću se tako svijetovi snova iskazima i svijetu koji je.
Meni, koji tražim Istinu, ovo je nekako neuobičajen put Istini. Kao da se uporno odlazi od nje i nastoji sakriti u svojim svijetovima nerealnih želja. Kao da se želi dokazati da smo ono što nismo. Nismo ono u mislima, već oni koji živimo u životima stvarnim. Nepriznavanje nije put Istini.
U svijetu sviojetova takovih, u vremenima želja, u mene jest, kao i inače, preporuka svima, da otvore oči i srca i vide Istinu. Ne treba uporno željeti ono što nije i ići ustvari tamo gdje Istine nema. Ta zar nam se svima na taj način ne vraća ono što željelo se nije. Na taj način ne dolazi boljitak za sve. Biti će dobro sve manjem broju ljudi. Istinsko svijetlo jest jedno. Ova su prolazna. Znate o čemu govorim.
Gledam i pitam se: 'Po čemu netko griješi? Kako kada su svi u svijetu Istine?' Da, istina je i pogreška. Oni koji griješe, to čine istinom. Pa u čemu je onda ta bit? Svatko svojim putem ide, ali mnogima je svijest i viđenje puta bitno drugačija od stvarnosti, od svijeta u kojem se njihov put stvarno nalazi. Put je onaj koji povezuje čovjeka sa stvarnošću. Vodi li te samo put želja nije jasno kuda češ stići, mada želje pridonose ustrajnosti i usmjerenju energije. Ona može biti dobro usmjerena, ali i ne mora. Bitan je sklad svijetova u kojuma postojimo; onoga svijeta želja, koji mnoge vodi i svijeta stvarnoga u kojem živimo.
Spomenuh energiju i sjetih se susreta neki dan u jednom velikom dućanu.
Dobio sam bon od firme u kojoj sam radio i kojoj kao umirovljenik pripadam. Rekoše mi moji, da treba to što prije realizirati, a i ja moram ići da pokažem osobnu i potpišem nakon kupovuine.
Uobičajena svijetla velikoga dućana kao da pozivaju, ali nekako ne vidim onakovo mnoštvo kao ranijih godina. Možda sam se ja promjenio, a možda i ovaj oslabljeni vid nešto tome pridonosi. No, čujem i druge da tako vide.
Na ulazu vidim mali štand, kao onaj za male degustacije sireva, jogurta ili slično.
Kako slabo vidim, približim se i nadnesem nad izloženo. Prilično je upadljivo, ali ako želim vidjeti, tako moram. Tamo kao neki mobitel i neki papiri. Zagledavam, jer mi je nekako neuobičajeno i začujem glas žene, koja je brinula o isloženom. Stajala je malo dalje i motrila povremeno. Valjda joj se činilo da me to zanima, a ja sam ustvari htio vidjeti o čemu se ustvari tadi.
'Želite li da vam izmjerimo bioenergiju?'
Bio sam nekako zatečen, jer uopće nisam očlekivao da bi takova tema mogla krenuti.
'Zanuimljivo, a ja sam mislio da je ovo mobitel, a ovo neki prospekti.', objašnjavam svoju zainteresiranost.
Ne, ovo je uređaj s kojim se mjeri bioenergija ljudskoga organizma.', objasnila mi gospođa.
'Pa dobro. Da vidimo.', složio sam se sa ptijedlogom.
Nisam znao što trebam činiti i gospođa laže: 'Dahte ruke.. palčeve.'
Pružam ruke i ne vidim gdje da ih stavim, a gospođa kaže:
'Stavite ih na ova metalna mjesta.'
'Gje? Slabo vidim.', tražim pomoć.
'Dajte prste meni.', i pritisne ona jagodicama palaca kontakte.
'Pa vi ste na minimumu.', nekako iznenađeno prozbori ona.
'Znači nemam energije.', prokomentiram ja.
'Dajte kažiprste.', i uradi ona isto i sa njima.
'Da, vi ste na minimumu.', i vidim da me pogledala. Ja znam da neću nestati, niti se srušiti.
Slijedilo je isto sa srednjakom, prstenjakom i sada dolaze na red mali. Ja odmah, ko iz topa: 'Ovdje neće biti ništa.'
'Da, ovdje je ispod minimuma.', čudila se ona. Vjerojatno joj nije jasno kako takav čovjek uopće može biti i kretati se. Ja sam smiren i nekako osjećam da joj trebam ipak objasniti, ali ona krene: 'Jeste li mjerili mjesta u stanu na zračenja?'
Meni je sve odmah jasno, ali znam da se od nečega mora živjeti. Već ptije mjerenja sa prstima sam pitao da li je to za badave. Bilo je. Objesnio sam da sam penzioner i da nemam od kuda platiti. Za mjerenje bi već trebalo nešto malo dati, ali ipak objasnih, da sam i sam to izmjerio i da nam je nedavno došao jedan gospodin i mjerio s nekim električnim aparatom. Pitala me kak sam mjerio.
'Onak z onim kaj se vrti.', jer, nikako da se sjetim, da se to zove visak. Vrtilo mi se po glavi 'vrtuljak'.
Da bi sve ipak bilo u redu kratko sam rekao: 'Znate ni tolko važno kolko energije imate, nego kak je usmjerena.'
'Da, imate pravo.' , rekla je.
Na to ja još htijedoh prikazati da je to kod mene super: 'Znate, ovak z manje energije sam bliže Bogeku.'
Uslujedio je rastanak u lijepom ozračju. Osjetio sam tako.
I nije to sve, jer tada, kako to obično činim, kreču krugovi misli i viđenja kod mene.
Onaj koji ima puno energije može imati više problema. Ako nije vješt sa njom, ona može negativno djelovati na njega. Može ga i uništiti. Znate ono o čakrama? Kroz njih energija prolazi kroz nas. One imaju moć akumuliranja, ali ne neizmjerno, a čak se količinski razlikuije od osobe do osobe. Postoje i pravci kretanja. Energija je čudna stvar Ona može i nekako kroz prostor i bez žica i sličnih vodića. Kada su njeni putovi u tijelu oštećeni, dolazi do stvaranja nezdravih procesa i oboljenja. Sa energijom se nije za igrati. Treba je posštivati,, jer ona je nosioc života. Ona stvara čuda, a jedno od njih je i život.
I sada si mislim o svom stanju sa vrlo malom energijom. Pa, to je vrlo dobro. Treba samo paziti da se njeni putevi u organiznu sačuvaju za ona stanja kada u njna količina energije poraste.
A kako to činiti. Vidim da su rješenja svuda oko nas. Ovaj svijet je stvaran oduvijek. Treba to prihvatiti. Otpori čine povećanje energije, jer upravo ona je ta koja mijenja. I uvijek kada nešto nastojite promjeniti ili uraditi, treba vam energija. Tijelo je tada u stanju priopreme koncentrira je. Dolazi se u neko stanje uzbuđenja pred rad. To je ta energija. Ona kao da slijedi stanje vaše svijesti koja uređije procese u tijelu. Mogao bi sada puno pričati o njenim usmjerenjima, ali što će vam energija, kada ulazite u smirenje? No, ima je i tada, ali ona tada slobodno prolazi i kao voda radosti čisti tijelo i duh. Nestaju granice sebe tijelom. I kao da riječi nestaju. Dolazi radost uz osnmijeh.
Vrijedi osloboditi zastoje u sebi. Oni kumuluraju energiju, a ako je nemate na što dati, ona će rasturati po vašem tijelu. Vidite li to? Već i po tome vidite da je vrijednije davati nego uzimati. Nije ta energija, koije se oslobodite, zla. Ona je samo energija, a ono što nije dobro je njeno krivo usmjerenje ili neusmjerenje. Tako, kada je dajete, dajte je s ljubavlju i namjerom da čini dobro, a to možete prenijeti i svijsti onoga kome je dajete, jer tako stvarate preduvijete razumijevanja, kako bi i ona vidjela dobrotu djelovanja. Pomalo čete sve više vidjeti da energija i nije ono što ste ranije mislili. Naročito putem dobrote i ljubavi.
Eto prijatelji dragi, opat sam malo pričao o s vojim viđenjima. I ona su dar Gospodnji i sve što činim dijelo je Gispodnje. To postaje i u mojoj svijesti. Stoga i ova niska energija jest dobra, a ja sam tu uz Tebe Gospodine …
S ljubavlju … :)
Post je objavljen 21.12.2009. u 14:59 sati.