Schopenhauer je jednom ustvrdio da pojedinac ne može vidjeti iznad svoje razine. Glup čovjek jednostavno ne može shvatiti pametnog. Ne samo da ne može razumjeti ono što pametniji govori, nego mu nije ni jasno da je ovaj po nečemu bolji od njega. Glupom se pojedincu čini da su svi glupi poput njega samoga; sami pojmovi pameti, superiornosti ili hijerarhije su mu sasvim neshvatljivi. Za glupana, svi su ljudi jednaki.
Možda je Schopenhauer zapravo objasnio način razmišljanja socijalista. Jadni proleteri, neuki, neuspješni, školovanje na njih nije djelovalo, na poslu se nisu snašli i napredovali. U činjenici da su drugi ljudi uspješniji proleteri vide samo nepravdu, zločin ili slučajnost, tuđu bolju sreću; oni ne razumiju da je uspjeh rezultat sposobnosti jer im je i sam pojam veće intelektualne sposobnosti nejasan. Nekako je očito da bi ljevici uglavnom naginjali malo gluplji ljudi.
Glupost se ne očituje samo pragmatično, u nedostatku tehničke inteligencije. Schopenhauer i Nietzsche su kao najvišu odliku pojedinca isticali intelektualnu samostalnost, sposobnost da se povuče od mase, udalji od ljudi i uobičajenih nazora, da bude jaki individualist, orijentiran na sebe i svoja razmišljanja. Tu se opet vidi jasna suprotnost sa socijalističkim nadrifilozofima i sustavom kakav su priželjkivali, a u kojem je pojedinac prije svega član društva koji mora biti koristan zajednici i kao ravnopravan član sudjelovati u društvenopolitičkom životu. Socijalist je nužno mediokritet, konformist, čovjek mase, definiran isključivo kao dio cjeline.
Naravno, ova opažanja se čine pomalo nepristojna, ali ja njima nipošto ne želim vrijeđati socijaliste i ostalu ljevičarsku bagru. Ja samo želim znanstveno, psihološki pristupiti problemu povezanosti između političke orijentacije i mentalnih kapaciteta pojedinca. Jasno je da i među socijalistima ima inteligentnih ljudi, teoretičara, ekonomista i političara – doduše, u slučaju tih istaknutijih pojedinaca možemo se pitati jesu li oni doista bili iskreni, egalitaristički orijentirani socijalisti, ili samo cinični manipulatori kojima je borba za socijalizam bila sredstvo osobnog napretka kao npr. u slučaju Staljina koji je nesumnjivo bio najpametniji i najlukaviji od njih.
Što vi mislite? Jesu li lijevoj opciji skloniji ljudi slabijih mentalnih sposobnosti? Dakako, znamo da i desnicu podržava veliki broj neobrazovnih glupana iz kojekakvih zatucanih sredina, ali ne treba zaboraviti da tu postoji jedna velika razlika. Ljevičari su egalitaristički orijentirani dok desnica priznaje hijerarhiju; glupan koji podržava desnicu je svjestan svoje gluposti i on glasa za ljude koje smatra boljima od sebe, on ne želi i ne očekuje jednakost s njima, nego podržava poredak. Na taj način taj desni glupan ipak pokazuje određenu dozu ukusa jer barem je svjestan svojeg položaja. No glupavi ljevičar nije svjestan svojeg položaja nego misli da su svi glupi poput njega i da se zato trebaju sniziti na njegovu razinu, biti jednaki. Tako oni najgluplji ljudi uvijek podržavaju ljevicu. Što vi mislite o tome, ako ste uopće sposobni misliti?
Post je objavljen 21.12.2009. u 09:53 sati.