Od onog dana kada sam odlučila na zdravu prehranu sve je krenulo nizbrdo. Prežderavam se kao svinja, ne vježbam, ne pijem dovoljno tekućine, a vagu se bojim i pogledat.
Ali to nije najgore od svega. Cijeli ovaj tjedan sam se prežderavala bez imalo grižnje savjesti. Glava mi je nekako prazna i ne osjećam ništa. Ni jednom nisam zastala i upitala se šta ja to radim.
Sve do jučer. Nešto je puklo u meni i ne prestajem plakati. I ne zato jer sam sjebala tjedan nego zato jer ne znam kako dalje. Jesam li uopće sposobna smršaviti? Znam, znam sad će mi svi reći "Ako to stvarno želiš onda možeš".
Ali ja to jebeno jako želim. Svakim djelićem svog debelog tijela i opet ne uspijevam. Očito mi treba nešto više od želje.
Izglubila sam motivaciju, nadu i vjeru u sebe. Jedino zbog čega želim smršavit je on. Najgore mi je kad mi stavi ruku na trbuh ili kad me škaklja. Ne mogu disat koliko ga uvučem. Užasno me bude sram. Ne želim da me dira ovako debelu. Ne znam uopće zašto je samnom. Ja bi odmah pobjegla od tako sjebane osobe.
Izgubila sam svu vjeru u sebe. Mislila sam da ću ovog puta stvarno uspjeti. Ne znam da li da uopće dalje pokušavam. Znam da sigurno hoću, ali prebolno je.
Post je objavljen 20.12.2009. u 21:35 sati.