Marketing
Snježni pokrivač
Sestra je upala u moju sobu i probudila me kako nebi propustio čudo koje se dogodilo nešto što se ne događa svaki dan. Dok smo spavali cijelo vrijeme je sniježilo i napadalo toliko snijega nakon 14 godina da smo jednostavno morali pogledati Rijeku u tom novom ruku. Naravno kad meprobudilo, još sam se okrenuo na drugu stranu i odspavao pola ure a onda smo krenuli vanka.
Neobično je vidjeti rivu prekrivenu snijegom.. Nina je splav u kojem znamo zalomit.
Gat Karoline riječke a sa druge strane Terminal i Molo Longo o kojem sam već pisao.
Galebi vs pahulje.
Jedan i jedini tata...
Zgrada Jadrolinije, lijepa izvana (jer renovirana) ali trula iz unutra.
A na Korzu...
Gradska ura, carevi Leopolod i Karlo imaju šta vidjet.
Mrtvi kanal, nekadašnja gradska luka i ušće Riječine koje je skrenuto kako bi formiralo otok oblika grčkog slova delta, tako se i zove taj dio gdje je parkiralište sa lučkim skladištima. Navodno će sve to postat park jednog dana..
Jedan od najljepših spomenika po meni, baš je monumentalan. Nono od mog prijatelja Damira je napravio brončani odljev noge jednog od partizana. On još ima slike kada je spomenik bio dole, neobično ga je vidjeti tako izbliza.
Galebe ne dira previše hladnoća i snijeg.
Na Riječini...
Kod Janka, jedno od meni dragih mjesta, tu sam poljubio voljenu curu prije nekoliko godina.
Sa Kortila, iznad Konta (po hotelu Kontinental gdje sam odradio praksu na recepciji, boooring).
Ne znam dali su moji sugrađani svijesni lijepote ovih zgrada iz secesije u našem gradu.
Bulevar Oslobođenja, jedno super mjesto za živjet, mnoštvo starih vila i puno zelenila.
U ovom tunelu kada prolazim autom na njegovim zidovima uvijek pročitam sa sprejem napisanu rečenicu "Marko pazi zube, tvoja zubić vila" a pošto imam prijatelja Marka koji nije baš čuvao zube to sam mu znao stalno govoriti.
Vrazov prolaz. Stanko Vraz je jedini pripadnik ilirskog pokreta iz Slovenije.
Prva Sušačka hrvatska gimnazija.
A u Buri nas je dočekao Saspio željan pažnje..
A sad šetnja do gradine..
Uličica pokraj crkve sv Juraja, isto jako draga u mojim uspomenama.
Ulaz u gradinu.
Stambeni dio gradine za kojeg se nadam da će kad tad doći do iskopavanja.
Kraj šetnje a doma me dočekao pjat juhe, može li biti bolje?
Post je objavljen 20.12.2009. u 14:29 sati.