Može li se svijet promijeniti u trenu?
Naravno... događa se to tako često, ponekad tako tragično, a opet, ponekad i tako divno da to ne možemo vjerovati. Još ponekad pomislim da sanjam. Da je sve ovo samo divan divan san iz kojeg ću se probuditi sa bolnom spoznajom da sam izbačena iz raja. Doslovno.
No, srećom, ipak nije tako. Možda je jednostavno bilo vrijeme, da se ova luda, tužna, turbulentna godina ipak iskupi za sva svoja nedjela. I eto, uspjet će joj...u zadnjih 15 dana preokrenut će moj stav prema njoj, preokrenut će kako ću je pamtiti. Jer... pamtit ću ju kao najljepšu...mada je bila toliko bolna ponekad. Mada mi je oduzela toliko toga. Ljudi, snova, želja. No, na njihovo mjesto su došli oni pravi prijatelji...na mjesto onih koji su otišli. Na mjesto snova koji nisu bili moji došli su oni moji, pravi, iskreni. Došao je kraj nekim obavezama, diplomirala sam, zaposlila se. Zato ipak mislim da je ova godina bila divna. Jer su stvari sjele na svoje mjesto. Jer sam ponovo stala i razmislila što i kako želim. Gdje sam to ja, tko sam to ja, kamo želim krenuti. Jer konačno stojim na onom svom jednom spomenutom unutarnjem vidikovcu, od kud sve vidim pred sobom. I imam cilj, perspektivu. Imam sve što mi treba.
Ono što ni sanjala nisam...je ipak ono najvažnije. Ono što je došlo sad, nenadano, predivno i zbog čega sam sretnija nego ikad. Ljubav. Ovaj puta bez strahova, bez sumnji. Prvi puta da je tako. Prvi puta da ne poželim pobjeći na samu pomisao o tome da je to ozbiljno, da je to ono pravo. Ne, sada se želim udobno smjestiti u zagrljaj svog najdražeg i ostati tamo onoliko dugo koliko nam je dano. Sada ne preispitujem da li je to zaista to...sada to nekako osjećam. I znam da mnogi možda misle da srljamo kad se šalimo o udaji, o djeci, o selidbi zajedno...ali, nije mi to važno. Znam što osjećamo. Vidim kako me gleda, pogledom punim ljubavi i sreće i obožavanja, kao da sam nešto najljepše što je ikad vidio. I najdragocjenije. A točno to i jesmo jedno drugome. I zato vjerujem da ćemo uspjeti. I da će naša priča biti lijepa i da će trajati.
I sada sam konačno potpuno svoja. Sa svim svojim velikim snovima i ambicijama, željama. Ali i sa nekime tko će me zaista podupirati u svemu tome. Iskreno. I tko će me čak i slijediti bilo kamo...a to je nešto što nisam očekivala da bi ikada mogla pronaći. Da ima netko tko će dopustiti da ga jedan ambiciozni sanjar vucara okolo po bijelom svijetu. Dok ganja svoje najluđe snove. Za to treba hrabrosti.
Hvala ti na tome, ljubavi, to je više no što sam sanjala.
Post je objavljen 19.12.2009. u 22:03 sati.