Pregled posta

Avatar

Gledajući filmove zna vam puno toga protutnjati kroz glavu ili ponekad ama baš ništa. Najgora varijanta je kad si čujete vlastite misli dok gledate film, ili još gore muhu u zraku. No to, uvjeravam vas neće biti slučaj i sa ovim toliko iščekivanim i izuzetno dobro propagiranim filmom. Prije nego počnem sa svojom disekcijom samog filma želim istaknuti nekoliko činjenica. Prvo to je kako sada stvari stoje najskuplji film svih vremena. Koštao je 500 milijuna USD. Osim toga to je nakon punih 12 godina apstinencije od igranog filma istovremeno i veliki (možemo to nazvati i u velikom) stilu povratak maga kinematografije Jamesa Camerona. On se ovdje vratio i svojim prapočecima tj. vratio se svojem pravom filmskom fahu ili ljubavi a, to je ipak sf. Ipak je on snimio „Terminatora“, „Aliens“, „The Abyss“ “ tako da za njega možemo reći da ima ono nešto potrebno za tu vrstu filmskog žanra ... ili jednostavno zna odlično izabrati.
Sam film „Avatar“ je bio žestoko najavljivan kako preko interneta tako i preko drugih „analognih“ novinarskih kanala.Razlog je bio dodatno zakuhavanje atmosfera zbog čega je čak bila organizirana specijalna 15 minutna projekcija kratkih isječaka iz filma. I jeli vrijedilo? Vrijedilo je nema što. Uživancija je bila sjediti skoro tri sata s 3D naočalama zakucan o kinosjedalo. Prvo što mi pada na pamet glede filma, i ne prezam to reći, su odlični efekti. Jednostavno za te gore spomenute novce ovaj film je prekrcan njima.


Jedna od efektnijih scena s početka filma je prikazivanje izlaska tj. buđenja glavnog lika iz krio – staze (kriogenog stanja). U tom momentu prvi puta u filmu možete vidjeti svu raskoš 3D snimanja. Naime vide se kapljice vode, kondenzacije znoja i pare kako u bestežinskom stanju plutaju malte ne do vas. Nevjerojatno. Ima toga još no, posebno do izražaja na filmu dolazi i 3D animacija. Animatori i kreatori pustili su mašti na volju i zaista su stvorili jedan čudesan svijet mašte ... planeta Pandorum. Teško je izdvojiti pojedinu sekvencu. Taj svijet je toliko lijep i zapanjujući da u njemu možete uživati samo ukoliko mašti pustite na volju i maknete ručnu kočnicu nesklonosti prema bajkama i sf-u ... i odgledate ovaj film. Ne manjka ni neobičnih stvorenja. Ona su u mašti njihovih kreatora na kino platnu postajala čudesni hibridi između nosoroga i morskih pasa čekićara, ptičurina više nalik na dinosaure viđene u "Jurassic parku". Priča sama po sebi je odlična i zelena toliko da sve vrišti od zelenila. Da li je Cameron planirao porinuti Avatara u vrletne filmsko-oceanske vode upravo u doba Hopenhagena ili ne (u to mi je teško ne povjerovati jer kad je on posrijedi u pitanju je jedan vrlo precizan, u jeziku satova nazvali bi to, švajcarski marketing mechanism), sasvim je opravdano pitanje koje vam se nameće kada shvatite da poruka filma (ili jedna od poruka filma do koje se može doći logično promišljajući o filmu) je doista obojena u „političku zelenilo“.
Naime glavni likovi filma su Na'vi. Plavi likovi koji će neke podsjetiti na Štrumfove, a mene na Indijance. Tijekom filma nam se razotkriva duboka povezanost nacije Na'vi sa majčicom nam Zemljom (ili Pandorom u ovom filmu). Naime Na'vi Indijanci ili autohtono stanovništvo Pandoruma diše i živi u skladu s prirodom. Oni (nalik kao nekad američki Indijanci) se koriste lukom i strijelom i ubijaju isključivo da bi se prehranili a, tuguju kad moraju ubijati da bi se od istih životinja obranili. Izuzetno su u sinhronicitetu s prirodom. Oni je razumiju i osluškuju. Cameron tu vezu produbljuje sa svetim drvetom čije neuronske veze su prožete do svog drveća cijelog tog zelenog planeta. Na'vi posjeduju genetski defekt ili sretnu okolnost doslovne komunikacije sa svim živim bićima na planeti. Na taj način mogu ostvariti jedinstvenu neuronsku vezu sa drvećem i životinjama te na neki način komunicirati sa njima (dobro ne baš kao doktor doktor Dolittle, ali sasma dovoljno).


Tu se odmah može povući paralela sa jednim filmom na kojeg po toj „simbiotskoj vezi“ Avatar podosta naliči i od kojeg opravdano sumnjam da je ponešto od idejnih rješenja i „posuđeno“. Riječ je o fantasy bajci „Eragon“ iz kojeg je, osim vrlo sličnih likova zmajeva, posuđen i mehanizam tj. magija komunikacije između zmaja i njegova jahača. Naime u oba filma nema razgovora u tom simbiotskom udruženju (zmaja i njegova letača/jahača). Ono se obavlja preko misli, telepatski a i sam moment združenja u tu telepatsko-simbiotsku vezu je nevjerojatno intrigantno sličan. Ne bi li se još dodalo ulja na vatru produbljujem sumnju u „posudbu“ i preko vjernosti zmaja i njegova jahača ... koja je kako u Eragonu pa tako i u Avataru (ovdje se on ne zove tako no, u biti je to to) dosmrtna.

Film posjeduje komponente koje će podjednako oduševiti kako odrasle tako i djecu. Jedna od tih komponenti je (kako sam prethodno bio rekao) i poveznica sa američkim tzv. divljim zapadom tj. kaubojima i Indijancima.
Vrlo slično Indijancima s Divljeg zapada ustrojeno je i Na'vi društvo. Ono je plemenskog naličja sa plemenskim mješavinama koje su toliko svojstvene indijanskim plemenima sjeverne Amerike. Nadalje se vidi i animistička kultura. Štovanje svega živoga ... bilo biljne ili životinjske vrste. Iz filma se također može izvuči premisa o alegoriji naspram sukoba filozofija korumpiranog, konzumerističkog-tehnološkog društva zapada i još uvijek siromašnog, plemenskog ali duhu, čovječnosti okrenutog društva istoka ... naše planete Zemlje. Razlika u tehnologiji čiji se sukob vidi na Pandorumu je ravan onom koji je bio kada je Francisco Pizarro sletio na obale srednje Amerike i krenuo u svoj pljačkaški pohod. Naravno da ima još jedna referenca na to, naime boravak ljudi na Pandorumu nije preseljenje naše rase već puka komercijalna eksploatacija tj. traganje za jednim rijetkim materijalom, elementom koji je sive boje (čiju simboliku možemo dvojako promatrati).
Prvo, to je rijetka i tražena roba slično kao što je i u doba Pizarra bio slučaj sa zlatom. Čini mi se da nas (ljude) Cameron u Avataru portretira kao proklete i proriče nam sudbinu da ćemo i toliko godina u budućnosti počiniti novi – stari krimen te ponoviti povijest i dovesti u opasnost opstanak prirode i drugih živih bića (što bi mogli i potvrditi da si danas činimo kada je klima u pitanju) kao nekad i u doba Pizarra kada smo bili zaslijepljeni svojom pohlepom za zlatom.
Ta roba sive boje na engleskom ima i drugo značenje koje je puno bliže značenju zdravog razuma na hrvatskom. Dakle druga alegorija s kojom nas Cameron vrlo inteligentno suočava jest ta da nam kroz pojam gray matter (ili dio mozga), progovara kako nam eto manjka mozga i da u paničnoj želji da ga nadomjestimo smo spremni otisnuti se u odiseju preko „sedam mora i planina“ ili ovaj puta u kategorijama sf-a odputovati tisućama godina (možda svjetlosnih godina), daleko od naše planete ne bi li ga pronašli, a vjerojatnost da ga nećemo niti tamo, sudeći po kraju filma, pronaći. Ono što ćemo tamo zasigurno pronaći ... jest svoje destruktivno a i time svoje autodestriktivno biće.


Osim tih referenci kojima obiluje film na tragično povijesna zbivanja u prošlosti naše majčice Zemlje u filmu ima i nekih referenci na još pokoji film ili ovaj puta na neku stvarnu osobu. Ovaj puta je tu riječ o referiranju među ostalima i na ubicu sporazuma iz Kyota ... Busha, gdje glavni negativac filma izgovara nešto toliko svojstveno bushevoj administraciji : „We'll fight teror with teror!“. Sukladno toj referenci moram ovom prilikom spomenuti i odličnu rolu kojom je Stephen Lang kao Colonel Miles Quaritch ostvario glumačku izvedbu svoje karijere. Uz njega ovo je i film povratka jedne već ostarjele zvijezde filma, Sigourney Weaver kao doktorice Grace Augustine a nije za zanemariti i posebno dobru rolu Michelle Rodriguez kao vojnikinja Trudy Chacon.


Nadalje sagledavajući film sa sadržajnog aspekta može se ustvrditi kako je film na tom planu ponešto „tanak“ no, posrijedi je možda filmska obmana koju može razotkriti jedino um odrasla čovjeka. Naime filmom se mogla jedino na taj način postići univerzalnost ili intergeneracijska pristupačnost ... točnije prihvatljivost. No naravno, Avatar ima i svojih mana. Jedna se upravo krije u scenariju gdje je prisutno nekoliko nedosljednosti ili usudio bih se to nazvati dječjih rješenja, koja nisu nikako prihvatljiva u realu. Govoreći konkretnije znamo da bi u nekim slučajevima ljudi ili još više efekt mase prouzročio devastirajuće učinke po pojedinca koji se ne ponaša po uobičajenim uzusima zajednice. Naime u jednom momentu pojavljuje se (opet klasični western moment) moment linča.I tada kad bi masa zasigurno djelovala linčem Cameron od toga odustaje i pomiluje našeg glavnog lika, iako je taj lik trebao biti nedvojbeno najdrastičnije od zajednice kažnjen jer počinio izdajstvo svojih sunarodnjaka kao dvostruki špijun.
Još je nevjerojatnije (ili opet za Camerona zapravo vrlo vjerojatno) da za njegovog spasitelja ili onoga koji će ga pomilovati se bira žena koja je još tome duhovni vođa Na'vija tj. plemenski vrač. Naime kako ne bih izazvao totalnu zabunu Cameron ga (točnije dvoje infiltrata) razapinje, ali ne vješa. Jednostavno u filmu se previše olako prešlo preko toga i ponudilo dječji rasplet.
To nesklono nežrtvovanje glavnog lika filma za veće dobro filmskog svijeta dovodi me do zaključka da ulogu Jude u ovom slučaju tj. na filmu preuzima sam Cameron. No, njegova izdaja je time i veća ako se uzme da on zapravo tim postupkom u potpunosti prihvaća postulate te udvornički pognute glave prilazi njegovom Visočanstvu Mainstream filmu. Naime odustao je od dobrog i poštenog postupka kojega je imao u svom najvećem hitu i najgledanijem filmu svih vremena ... "Titanicu". I samo zbog toga ovaj film neće postati toliki hit i gledaniji više i od Titanica.
Naravno da ako ne nadmaši ovom sf operom uspjehe tog svog uratka, uvijek će mu (Cameronu) se novinari obraćati s tom temom. No, unatoč i toj pesimističnoj premisi koja se prelama preko ustiju nekih kritičara vrijeme i ljudi su ti koji će donijeti konačni sud.


Post je objavljen 19.12.2009. u 17:10 sati.