Marketing
Sniježne brige...
Lako je kad su djeca mala. Onda znaš da će htjeti izaći i kad snijeg padne, pa na vrijeme skupiš ili kupiš ski stvari, kombinezone, rukavice (za snijeg ili sanjkanje ili skijanje), buce ili neke GoreTex čizmice i sličnu zimsku opremu.
Ovako, kad su veliki - ni sami ne znaju što žele. 
Osim kad padne snijeg. 
Onda odjedanput majka treba iskopati iz ormara sve potrebno. Baš doslovno sve. Ako ima.
Pa ispadne da Mala ima jedno tri do četiri kombinacije za skijanje (nos je prismrdila van nakon što sam ju poslala u dućan po neku glupost samo da izađe, zbegecana kao da izlazi na Cvjetnjak u svojim najužim hlačama - doduše s tajicama teško navučenim ispod tih hlača i standardnoj jaknji - obični šminkerski šrot za 99,99 kn), dok istovremeno ima i dvije HH duplsupr nepremočive jakne (Nasljednikovo naslijeđe). Đabe. Ona baš to ne voli. 
I čizme. Koje su isto bezveze. Doduše, njih i ja mogu obući. Što i radim.. 
No, zato Nasljednik koji se želio bordati na dvorištu na staroj dasci od skejta (odfikario kotačiće) - jebiga, ratno dijete, skromno. 
Uglavnom, njemu smo jedva pronašli neke ski hlače, no visokih cipela - ni čmrk. Zovemo Guzdu, no ovaj sa svog (sada zametenog otoka) baljezga o nekim stvarima koje stoje - ma tam, tam, neee... 
Doduše, priču sa cipelama za snijeg smo već jednom prošli. Lijepo sam se htjela na vrijeme organizirati, pa smo malom uzeli zimske planinarske cipele u jednom takvom prigodnom dućanu. Sva sreća što gazdu poznajemo, pa smo iste cipele, davno prije snijega mijenjali jedno dva puta za veće brojeve. Jer je noga rasla, a snijeg nikako da padne. Te godine. Hmmm... 
I naravno da sam s autom morala do dućana. Jer sam glupača odlučila danas kupovati veliki špeceraj, a ne npr. - jučer. U recimo lijepom velikom mega dućanu sa nadkrivenom i grijanom garažom. A ne, ne... Zato je Rudarka danas odgrtala auto i dio ceste kako bi uopće izašla sa svojim predobrim ljetnim gumama na cestu. Koja je aman taman bila u stanju za onu famoznu zimsku opremu koju nikako ne mogu sažvakati - ljetne gume + lanci.
Kad bi Rudarka uopće znala to čudo nafrljiti na kotače. (no da, da je stvarno frka, mislim da bi znala)
Pošto se u našem selu domaći voze veoma sporo, obično pozorno razgledavajući okolo da mahnu nekom poznatom, na opći užas neurozne Rudarke koja je ispekla zanat vozača na opakim ulicama Metropole, što mislite kako su danas vozili?
Još sporije! No, ovaj put sam i ja brzinom puža lagano gmizala do dućana da imam s čime nahraniti gladna dječja ustašca... 
Al je lijepo.... 
Post je objavljen 19.12.2009. u 14:07 sati.