Bila jutros na tehnickom.
Prosla!
Uhhh!!!
Moram priznat da me bilo strah da cu dobit odbijenicu sto bi znacilo pravac mehanicaru i pozdrav novcu namijenjenom za putovanje i Bozic.
Auto je vec duze vrijeme u obitelji i jedini nam je. Prosli smo njime pola Europe.
I pola Hrvatske.
I Zagreb uzduz i poprijeko, preko nekoliko puta
A sad cu priznat nesto.
Sram me reci, ali meni je jako zao sto auto glasi na moje ime. Radje bih da je na muzevo. Radje bih da se muz gnjavi s tehnickim pregledima, osiguranjima, bonusima i registracijama. I porezom.
Kad se samo sjetim kako sam provela cijeli dan cekajuci na policiji za prijavit vozilo i tablice. Isto mi bude kad ga budemo prodavali. Mrak mi padne na oci.
A da ne kazem kak mi smrdi u stanici za tehnicki pregled
Nisam po tom pitanju moderna zena
Post je objavljen 18.12.2009. u 23:32 sati.