U Orwellovoj "1984." bit diktature opisuje se kao vladavina eksperata. Kada njegov "heroj" odluči pobjeći od nadzora totalitarne države i u šumi se susretne s djevojkom koja se počinje svlačiti pred njim u nedvosmislenom pozivu na seks, ovaj se začas zbuni. Najednom je ostao bez eksperata, bez "mentora" koji će mu sugerirati kako da se ponaša u toj situaciji, inače posvema banalnoj za "izvršenje".
Ova epizoda, samo naizgled komična, odavno je prestala biti literarna fikcija. Mi danas doista imamo eksperte i za "to" koji se zovu seksolozi. Orwellova "fikcija", diktatura eksperata, odavno je naša sudba. Pritom nije problem što postoje ljudi, eksperti, koji će upućivati u određene tehnike ili ovladavanja, već što najelementarnije ljudske funkcije, rudimentarni svijet života, biva meta njihovog inženjeringa. Osim "politički korektnog" seksa, kako zamisliti hranjenje (ili gladovanje) bez agresivne industrije nutricionističkih eksperata? Knjige "kuharice" ili one o dijetama su među najprodavanijima. Ni govoriti danas nije moguće bez nelagode ako niste konzultirali nekog eksperta komunikologa, retora... Tu su, nadalje, i eksperti za sreću u obliku literature za samopomoć. Sve je teže danas ići "ašikovat" ako niste upućeni od strane eksperata za muško-ženske odnose. I odgoj djece bez bulumente eksperata i priručnika postao je nezamisliv. Stravično je kada dijete od tri godine vode dječjem psihologu.
O raznim modnim mačcima i fešn guruima, ekspertima za izgled, suvišno je i govoriti, dovoljno je pogledati oko sebe: vidiš da svi najednom nose ljubičasto, ili što god već. Odnos prema Bogu također sve više uzurpiraju eksperti: plakati koji pozivaju na tečajeve meditacije nalaze se na svakoj drugoj tarabi.
Dok se svednevice obilato rabi Orwellova metafora Velikog Brata, previđa se agresivna prisutnost vojske Male Braće, eksperata za ovo ili ono područje. Najlakše je ljude i ljudsko društvo nadzirati, manipulirati i kontrolirati tako da ih uvjeriš da nisu sposobni čak niti jesti, seksati se, razgovarati, odijevati se ili misliti ako nisu konzultirali eksperte. Eksperti postoje i proizvode se, medijski nameću, da bi se ljude razvlastilo od njih samih, od njihovog tijela i duše. Zato se i političari okružuju ekspertima, ne samo da bi im pomogli u donošenju odluka već ponajviše da im olakšaju vladanje ljudima, ne izvanjskim prisilama, nego kolonizacijom pameti.
Sve ovo niže napisano, napisano je iz grižnje savjesti. Prošla je, naime, još jedna obljetnica smrti jednog od najoriginalnijih suvremenih mislilaca u čijim je venama, po ocu, tekla hrvatska krv, teologa Ivana Illicha. Nigdje ni spomena. Kao da ovaj narod ima takvih ljudi na bacanje. Možda zato što nije bio ekspert ni u čemu. Pisao je o svemu, o problematici prometa, o biciklu, o medicini, o seksu, o ekonomiji, politici, školstvu, farmakologiji... Prigovarali mu kako se pača u sve, piše o svemu i svačemu, a on, smirenošću čovjeka učenog neznanja odvratio: "Znate, ja nisam ekspert, ja pokušavam misliti."
I da znate, onaj heroj iz Orwellovog romana koji je pobjegao u šumu od diktature eksperata bio je zapravo Ivan Illich. Ne vjerujete? Dobro, razumijem vas, nisam pouzdan jer nisam ekspert za Orwella. No, ipak, ljudi, bjež'te u šumu dok ne postane prekasno! Barem mjesec dana u godini pobjegnite, radi mentalne higijene, bjež'te, eksperti napadaju!
Ivica Šola - www.glas-slavonije.hr
Post je objavljen 18.12.2009. u 21:58 sati.