Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/nekadbilafallen

Marketing

You Found Me

Your name,
Your face is
All you have left now
Betrayed, disgraced
You've been erased


Kreneš. Staneš. Korak naprijed, natrag dva.

Treba znati reći da je dosta i nastaviti dalje.
Iako je prošlost dio nas ne smijemo dopustiti da zbog uspomena ili (sa)žaljenja propustimo svoje prilike za sreću.
Ona se ponekad krije u nama nepoznatim osobama.

We've had our doubts but now we're fine,
And I love you, I swear that's true.
I cannot live without you.


Kako je moguće da ti netko nedostaje a otišao je prije nepunu minutu? Ili se probuditi usred noći jer ne možeš otjerati strah iz vlastitih misli? Vani je hladno, a znaš da on mora raditi?
Glava mi je prepuna pitanja a istovremeno...
Briga me, dok god imam tebe, znam da će sve biti u redu.


(You found me)
(When no one else was lookin')
You found me
(How did you know just where I would be?)
You broke through
All of my confusion
The ups and the downs
And you still didn't leave
I guess that you saw what nobody could see
The good and the bad
And the things in between
You found me

U zadnjih nešto više od 3 mjeseca sam shvatila...
Da je lako biti sretan...
Da mi sitnice mogu uljepšati dan...
Da te volim...

Photobucket



Post je objavljen 18.12.2009. u 16:43 sati.