Marketing
Ti divni konji
Kažu da su i moj djed a i pradjed (po očevoj liniji) obožavali konje. Bili su imućni i navodno su imali najljepše konje u okolici kojima us se ponosili. Ja nisam te sreće kada je riječ o materijalnom bogatstvu, ali kao da mi je u genima ta ljubav. Kad vidim kakvog lijepog konja ili kobilu, sav se „brecnem“ od divljenja i kao da me „prođu trnci“ od ljepote, gracioznosti, nekakve praiskonske važnosti i ugleda tih mitskih bića koja se od davnina spominju u umjetnosti, književnosti ali što je još važnije u mom djetinjstvu. Trebate osjetiti njihovu toplinu, miris i nježnost, ali i čistoću, snagu i energiju koje se morate malo i pričuvati. Nedavno sam, prvog hladnog dana ove zime bio u Erdutu, u Dalju i tome kraju gore kraj Dunava, na crno-crvenoj masnoj plodnoj zemlji gdje veliki traktori odjednom oru puno velikih brazda, zemlja je tako podatna, a vinogradi nepregledni. Dani su bili hladni, vjetroviti, sniježilo je i kišilo, a sivilo oblaka bilo je tako nisko da je dodirivalo konjsku dlaku iste boje. Foto-aparat je otkrio toplinu u toj hladnoći i poveo me u sjećanja i maštanja. Sjetio sam se odlaska u polje dok bi dida Franja kočirao konje koji su vukli platon-kola. Katkad bi ih kandžijom pecnuo da polete, a onda bi im se griva zavijorila, zajedno s klupom bi poletjeli skoro na leđa, a srce bi zalupalo jače od straha. „Ne boj se.“.rekao bi dida a ja sam mu vjerovao jer je on vjerovao njima, pa oni su ga znali mrtvo-pijanog dovesti kući iz okolnih sela. Konji su ga voljeli i pazili kao i on njih. Možda su ga voljeli više nego neki njegovi najbližih? Iz ugla usta virila bi cigareta dopola popušena, lajbek i maslinasto zelene šivane radne hlače uvijek su bili nekako muzgavi i pomalo smrduckali. Kad se sve to smiješa sa mirisom rakije i smradom duhana, te „šmekom“ iz štale, dobije se neka prava seljačka kombinacija. Ja sam didu svejedno jako volio jer on je u meni vidio nešto više, poštovao me i obožavao, što sam tako lijepo često vidio u njegovim očima. Na fotografijama možete vidjeti mladića koji je juniorski prvak u vožnji zaprega i moje kolegice koje se bave novinarstvom i zaštitom prirode. I oni su unijeli malo dodatne topline u ovaj prikaz i to se tako lijepo osjeti po svemu. Dugo me nije bilo pisati blog, a nakupilo se toliko ljepote koju bih želio podijeliti s vama. Moramo se trgnuti, pa dolazi Božić, najljepši i najdraži blagdan koji me prožme lijepim osjećajima prema mojoj dragoj maloj porodici. Već smo u pripremama, no o tome ćemo više ovih dana.
Post je objavljen 18.12.2009. u 15:26 sati.