30. listopada 1938. godine, SAD, Amerikanci slušaju svoj omiljerni radio, ali vijesti koje sustižu jedna drugu nisu ni najmanje dobre. Evo linka da osjetite i vi djelić atmosfere.
Tada su Amerikanci pomislili da je došao smak svijeta jer Marsovci napadaju Zemlju. Amerikanci u strahu slušaju izvještavanja radioreportera s mjesta događanja. Javljao je susjed susjedu neka uključi radio prijemnik. Napadnuti smo! Kad je već izgledalo da je sve gotovo, da će Zemlja pasti u ruke nemilosrdnih Marsovaca, radio voditelj smirenim glasom govori:
“Slušali ste radio dramu Orsona Wellsa: ‘Invazija s Marsa’.” Mnogim Amerikancima taj dan nije zaboravljen do kraja života. Od tada su učestale pojave letećih tanjura odnosno neidentificiranih letećih objekata (NLO) nad nebom SAD-a.
Ovaj događaj koji sam uzeo za primjer više pokazuje psihologiju nas ljudi te stanje u koje smo dovedeni da smo u stanju povjerovati sve što nam mediji govore,nego što govori o temi iz ovog posta ali da sad ne ulazimo u razne teorije zavjere ovdje samo mogu utvrditi da otada Američke zračne snage zabrinute za sigurnost nacije pa prate pojave raznih nepoznatih letjelica te imaju o njima razna izvješća od 1940. godine. Sedam godina kasnije, od 1947. godine, Američke zračne snage istražuju pojave NLO-a u projektu Plava knjiga. Od tog projekta se odustalo krajem 1969. godine. Ukupno je evidentirano 12618 zapažanja NLO-a za 95% kojih su pronađena racionalna objašnjenja. Pokazalo se da su NLO-i zapravo bili oblaci neobičnog oblika, Mjesec, Sunce, Venera, odrazi automobilskih svjetla na niskim oblacima, meteorološki baloni, jata ptica itd. Neobjašnjen je ostao samo 701 slučaj. Kao rezultat ovih istraživanja zaključci dugogodišnjeg projekta Plave knjige bili su ovi:
1. Ni jedan objašnjeni slučaj NLO-a ne ukazuje na opasnost za nacionalnu sigurnost.
2. Nema nikakve indikacije da NLO-i predstavljaju neku tehnologiju ili fenomene koji su van granica suvremene znanosti.
3. Nema nikakvih naznaka da viđenja NLO-a koja su ostala neidentificirana predstavljaju izvanzemaljske letjelice.
Talijanski fizičar Enrico Fermi (1901-1954.) ušao je u povijest znanosti kao čovjek koji je dao veliki doprinos razvoju moderne fizike ali ne samo to. Uz njegovo ime veže se i poznati Fermijev paradoks koji glasi:
“Gdje su oni?”
Fermi se jednom tako glasno zapitao zašto nismo zapazili ni jedan trag inteligentnog izvanzemaljskog života? Ako je neka izvanzemaljska civilizacija starija od nas milijune godina, onda bi se vjerojatno danas na nebu vidjela djela njihovih ruku. Kako li je samo napredovala naša civilizacija u zadnjih sto, dvijesto godina!? Što će čovječanstvo biti u stanju učiniti za tisuću, deset tisuća, milijun ili sto milijuna godina? Ako smo danas u stanju slati ljude u orbitu i na Mjesec, graditi atomske centrale, kilometarske mostove i tunele, ogromne brane, nećemo li za sto milijuna godina biti u stanju, na primjer, manipulirati zvijezdama, stvarati od njih crne jame ili ih pak po potrebi premiještati s jednog kraja Galaktike na drugi itd.? Ako je neka izvanzemaljska civilizacija starija od nas sto milijuna godina, ona je tako nešto svakako u stanju učiniti. Zašto onda naši astronomi u svemiru ne zapažaju nikakvu neprirodnu pojavu koja bi ukazivala na intervenciju takve izvanzemaljske civilizacije? Zašto se skrivaju?
Godine 1960. započinje SETI projekt. SETI je akronim značenja “Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom”. Tada je prvi put u povijesti jedan radio teleskop uperen prema nekoj bliskoj zvijezdi sličnoj našem Suncu u nadi da će “uhvatiti” radio signale neke izvanzemaljske civilizacije. Negativan rezultat! Samo običan radio šum. Ni traga ni glasa signalima koji bi ukazivali kako se iza njih krije poruka ili možda radio drama izvanzemaljaca. Znanstvenici se ne predaju. Okreću teleskop prema drugoj zvijezdi, trećoj, četvrtoj... SETI projekt traje sve do danas.
Godinu dana kasnije, 1961. Astronom Frank Drake daje svoju slavnu ali beskorisnu jednadžbu kojom se može (teorijski) izračunati broj civilizacija u Galaktici. Dovoljno je samo pomnožiti sedam brojeva. Tu međutim nastaju problemi. Ni jedan od tih sedam brojeva nije poznat! Neki su brojevi vezani uz astronomske faktore (na primjer: postotak planeta koje se vrte oko matične zvijezde na udaljenosti pogodnoj za razvoj života), biološke faktore (na primer: postotak planeta pogodnih za život na kojima se život i razvio), pa sve do sociološkog faktora: prosječno trajanje izvanzemaljske civilizacije.
Godine 1983. Brin daje svoje sumorno objašnjenje Fermijevog paradoksa. Ne vidimo djelovanje izvanzemaljaca u svemiru zato što tako napredne civilizacije ne postoje, a ne postoje stoga što je zadnji faktor slavne Drakeove jednadžbe mali. Taj zadnji faktor je prosječno trajanje takve razumne civilizacije. Brin smatra da je kraj svih civilizacija negdje u vrijeme kad tehnološki napreduju tako da mogu organizirati svemirska putovanja ali i potpuno uništiti same sebe. Umjesto kolonizacije svemira, svemirske civilizacije same sebe unište. Ovo sumorno objašnjenje zapravo je projekcija stanja sa Zemljanima (vrijeme hladnog rata i opasnosti od nuklearnog samouništenja). Brin je ipak dobro zaključio kako Fermijev paradoks povlači za sobom zaključak da je konačni rezultat Drakeove jednadžbe jako mali broj. On je zaključio kako je zadnji faktor, prosječno trajanje izvanzemaljske civilizacije, malen ali možda je riječ o nekom drugom faktoru koji je jako malen broj. Na primjer: postotak planeta pogodnih za život na kojima se život razvio.
Danas svatko može sudjelovati u potrazi za izvanzemaljcima! Spomenuo sam SETI program kojeg je započela grupa astronoma entuzijasta sada već daleke 1960. godine. Američke državne institucije financirale su taj skupi projekt. Nakon što je radio teleskop, usmjeren prema nekoj bliskoj zvijezdi, uhvatio samo bezlični radio šum, okrenut je prema drugoj zvijezdi pa trećoj, četvrtoj, desetoj, stotoj, tisućitoj. Počelo se s ispitivanjem jedne frekvencije pa deset, sto, tisuće, milijune frekvencija. Rezultat je stalno bio negativan a traganja za signalima izvanzemaljaca sve sofisticiranija i skuplja. Nakon niza godina traganja za izvanzemaljskim signalima razumnih bića bez ikakvog pozitivnog rezultata novac je sve slabije pristizao pa su astronomi potražili sponzore kako bi mogli nastaviti svoju, za sada bezuspješnu, potragu za izvanzemaljcima.
Tehnika traganja za signalima izvanzemaljaca toliko se razvila da se istovremeno osluškuje na milijune kanala i analiziraju podaci, traži u njima neka pravilnost. Ogroman broj gigabajta informacija koje non-stop pristižu iz svemira treba brzo obraditi. Za to je potrebno imati skupa snažna super računala a SETI projekt nema toliko novaca. Postoji i drugo praktičnije i jeftinije (zapravo besplatno) rješenje: umjesto super računala koristiti milijune osobnih računala priključenih na internet gdje svako računalo analizira samo jedan mali dio podataka. U ovo istraživanje možete se uključiti i vi! Dovoljno je imati računalo priključeno na internet. Kliknite ovdje , pročitajte upute skinite progarm i vaše računalo uključite u potragu za izvanzemaljcima. Tko zna, možda će baš vaše računalo uhvatiti zapis radio signala izvanzemaljaca!?
Ako ne to onda možda nešto što će puno doprinijeti znanstvenoj slici svijeta kao što su npr zahvaljujući SETI programu otkrivene minimalne razlike u pozadisnkom zračenju šumu od Velikog Praska ( o čijim sam minimalnim razlikama govorio nešto u prethodnim postovima, koji su posljedica asimetrije početnoga svemira)
Prije osluškivanja svemira moglo se vjerovati da on vrvi signalima inteligentnih izvanzemaljaca, ali danas, nakon svih tih godina SETI istraživanja s negativnim rezultatom, može se zaključiti da svemir šuti. Odgovor na pitanje zašto izvanzemaljci šute, odgovor na Fermijevo pitanje “Zašto se skrivaju?” možda je kratak i jednostavan:
Nema izvanzemaljaca!
Sada dolazimo do temeljnoga pitanja, pitanja nastanka života. Pisao sam o tome u prošlom postu, razvila se dugotrajna rasprava, ovdje sam sad iznio i druge znanstvene podatke. Pozvao i sve zaintereisrane da sudjeluju u programu SETI koji je po mome mišljenju je jako dobar program i dobro osmišljen i mogao bi nam donijeti još mnoštvo znanstvenih otkrića i potvrde nekih ali izvanzemaljski signal neće uloviti po mome mišljenju. Ponovit ću da je za život potrebna mogućnost razmnožavanja. To je odlika života, zato npr viruse ne smatramo živima a bakterije smatramo. Virus ne bi mogao postajati da nema života, da nema neke bakterije preko koje se dalje razvija ili bića nekog koje onda stvara nove viruse. Dakle potrebna je prva molekula koja se umnaža. Cjelokupni život koji mi poznamo se sastoji od genoma, molekula RNA i DNA. Samoreplicirajuća RNA molekula, molekula koja je u stanju stvarati druge RNA molekule, više ili manje vjerne kopije same sebe koje su također sposobne stvarati nove SRNA molekule je osnova života kakvoga poznajemo. Kako je nastao RNA svijet? Objašnjenje da je slučajno formirana RNA molekula sposobna sama sebe kopirati ne djeluje znanstveno. Zato trebamo uzeti račun vjerojatnosti u obzir. Vjerojatnost nastanka RNA molekule određenog redoslijeda baza drastično opada što je molekula dulja. Uzmemo minimalan broj baza recimo 50. Dakle prva samoreplicirajuca RNA molerkula ima lijevu i desnu replikazu tj 2 x 50 = 100 baza. Sto baza daje oko 10 na 60-u kombinacija. Oceani sadrže oko 10 na 20-u litara vode pa uz jako optimističnu procjenu da je isto toliko molekula RNA formirano po litri vode došao sam do ukupno 10 na 40-u pokušaja na Zemlji. Pojava života na Zemlji je nevjerojatna, 10 na minus 20-u! Ako je u našoj galaktici oko 10 na 10-u planeta nalik Zemlji to daje vjerojatnost od 10 na minus 10-u da će se život pojaviti u našoj galaktici. Konačno, uključimo li 10 na 10-u galaktika u igru, što je zapravo čitav vidljivi svemir, dolazi se do nejvjerojatnog zaključaka da se u svemiru život pojavio (najvjerojatnije) samo jednom!
U ovoj procjeni učestalosti pojave života u svemiru potrebno je oko 10 na 60-u pokušaja stvaranja samoreplicirajuće molekule RNA. U vidljivom svemiru ima oko 10 na 20-u planeta poput Zemlje. To je razumna pretpostavka, možda jedna nula više ili manje. Na Zemlji, pa po pretpostavci i na tim drugim planetima, ima oko 10 na 20-u litara vode oceana. Najzad, zadnja pretpostavka je da je u svakoj litri bilo u prosjeku oko 10 na 20-u pokušaja stvaranja samoreplicirajuće molekule RNA. Ta pretpostavka je najneodređenija. Možda je to i pogrešna procjena. Možda je bilo milijun milijardi pokušaja po litri, a možda i milijun milijardi milijardi. Tko da to zna? Pretpostavimo sada da je učinjena greška. Ovo su me neki blogeri upozorili pa moramo onda uzeti svaku opciju i nešto o njoj napisati.
Ukoliko je bilo deset nula manje pokušaja nastanka samoreplicirajuće molekule RNA, onda je vjerojatnost nastanka života negdje u svemiru jednaka vjerojatnosti da vi dobijete super-loto kojeg igraju svi ljudi svijeta: 10 na minus 10-u! Nastanak života bio bi onda pravo čudo, ravno vašem dobitku svjetskog super-lota. Isus je nerado činio čudesa. Činio ih je zbog samilosti prema ljudima a ne zato da pokaže svoju moć. Bog, dakle, ne voli čudesa i tako je uredio ovaj svemir da nije bilo potrebe za njegovom posebnom intervencijom kako bi nastao život već se sve odvijalo po njegovom Planu po prirodnim (Božjim) zakonima. Zato ova mogućnost da je bilo deset nula manje otpada.
Preostaje druga mogućnost. Bilo je deset nula više. To bi onda značilo da se život u ovom svemiru pojavio ne jednom nego deset milijardi puta! Odgovor (za ateiste) bi tada glasio ovako: nismo sami u svemiru ali smo (najvjerojatnije) sami u našoj galaktici. U prosjeku bi se život po ovom najoptimističnijem scenariju tada javljao jednom po galaktici pa bi nam prvi najbliži život bio, recimo, u galaktici Andromede. Negdje na nekom planetu u toj galaktici evoluirali su, na primjer, inteligentni puževi s mnogo ticala i pipaka.
Bilo bi nevjerojatno, skoro nemoguće, pravo čudo, suprotno mnogim SF filmovima, pretpostaviti da bi ti izvanzemaljci bili poput ljudi, jedino što bi im uši bile šiljate kao u Vulkanaca. Evolucija ima toliko mogućnosti razvoja da bi bilo krajnje nevjerojatno da se na nekom drugom planetu na kojem bi se pojavio život sve odvijalo na potpuno identičan način kao na Zemlji. Zato je vjerojatnije da bi u Andromedi evoluirala bića nalik na divovske puževe nego na Vulkance - ljude šiljatih ušiju ili Klingonce - ljude naborana čela. Za ateiste koji više žele vjerovati u izvanzemaljce nego u Boga ne bi bila utješna spoznaja da su nama najbliži izvanzemaljci u susjednoj galaktici. Kakva korist od razumnih puževa ako na njihov radio-odgovor morate čekati milijune godina, a za bliski susret milijarde godina? Nema velike razlike između (ateističkog) odgovora “sami smo u svemiru” ili “sami smo u Galaktici”.
Ukoliko u Andromedi postoji planet inteligentnih puževa pitanje je imaju li oni dušu ili ne? Ukoliko su to inteligentna, samosvijesna bića koja komuniciraju, imaju svoju kulturu, civilizaciju, znanost, filozofiju, umjetnost, religiju, bilo bi besmisleno da Bog i njima nije dao vječnu dušu. Ako imaju dušu imaju li istočni grijeh ili ne? Pretpostavimo da nemaju istočnog grijeha i da žive u punini Božje milosti i tako redom na deset milijardi planeta, onda bi se postavilo pitanje zašto su samo ljudi na Zemlji pali u grijeh? Zar grijeh postoji samo na Zemlji, samo jednoj od deset milijardi nastanjenih planeta? I to bi bilo apsurdno.
Ako s druge strane puževi griješe i imaju istočni grijeh, to onda znači da su morali postojati Adam-puž i Eva-puž koji su brstili zabranjenu ružićastu salatu u pužjem Edenu. Isus je dakle i za njih prolio svoju predragocijenu krv, ali kako oni to mogu saznati? Kako će znati da je Riječ tijelom postala i otkupila ih svojom krvlju ako su od Zemlje udaljeni milijune svjetlosnih godina? Osim toga krv za njih ništa ne znači jer oni nemaju krv nego nešto drugo. Znači li to da se Sin utjelovio i kod njih u obliku Isusa-puža i ponovo prošao okrutnu muku i smrt na način puževa i tako na deset milijardi nastanjenih planeta na deset milijardi različitih načina? Sve ovo toliko je smiješno i besmisleno da je jedini logični (teološki) zaključak da inteligentni puževi i izvanzemaljci ne postoje. Naravno ovo je opet moje mišljenje, već smo vidjeli neki blogeri katolici ne dijele moje mišljenje a i jezuita jedan je iskazao mišljenje koje je različito od moga pa se nadam i u ovoj temi zanimljivoj raspavi, a i tezi dragih prijatelja blogera koji su već najavili da imaju što za reći u ovoj temi.
Ukoliko u proračunu ima deset nula više u broju pokušaja stvaranja samoreplicirajuće RNA molekule onda bi Bog opet morao učiniti čudo da se inteligentni puževi i drugi izvanzemaljci ne pojave.
Jedini razumni zaključak ovog razmišljanja je taj da je Bog učinio ovaj svemir upravo tako velikim da je najvjerojatnije da se u njemu život pojavi samo jednom i tako je i bilo.
Post je objavljen 17.12.2009. u 23:27 sati.