Marketing
Kako je Stevanov brod na Uni otišao u legendu: LIJEPA MAĐARICA ZALUDILA GAZDU
Poslije prolaska Napoleonove vojske i gradnje velikog drvenog mosta preko rijeke Une, još davne l809-te godine,kojeg mještani nazvaše 'Napoleonov most',živnule su obje Kostajnice.Krenula je trgovina,počeli su se razvijati privatni obrti, počeli su prodirati kulturni utjecaji iz tadašnje Evrope.Gradići su počeli poprimat novi izgled. Una je postajala sve više rijeka za uživanje.Otvorene su neke javne plaže, a u ljetno vrijeme bilo je sve više kupača na Uni.
Enes KAHVIĆ - Neobjavljena priča
Možda prije stotinu i više godina,da je neko prolazio ovim prostorima vidio bi brod,pravi, pravcati brod na rijeci Uni.On nije bio velik kao oni brodovi na moru,ali imao je sve što i oni imaju . Tri jarbola za jedra.Dva manja sa strana i jedan veći u sredini.Palubu sa kormilom za upravljanje i povećim sidrom.Okrugle prozorčiće u prostorijama potpalublja i po dva duža vesla sa obje strane brodića,kako bi se mogao pokretati bez jedara.Za to vrijeme,bila je to prava senzacija i čudo na Uni.Brod je bio usidren na mirnom dijelu Une zvanom 'Kavrlja'.Taj dio Une,između dvije ade,zbog mirne i duboke vode, doimao se više kao jezero,nego rijeka koja protiče.Razapeto jedro na najvećem jarbolu moglo je poslužiti i kao odličan zaštitnik od prejakog ljetnog sunca,jer su na palubi bile drvene klupe i stolići za posluživanje gostiju broda. Sve je to bila ideja i projekt poduzetnog mladog gostioničara Stevana.Pomogla mu je i bila oduševljena tom idejom njegova žena Danica.
Brod je bio vezan sa dva debela užeta za dvije topole na obali.Na njega se ulazilo preko malog pokretnog drvenog mostića.Veliko jedro uvijek razapeto, činilo je hladovinu na palubi. U vrijeme pljuskova i grmljavine, gosti su se spuštali u prostorije ispod palube i kroz male okrugle prozore gledali sijevanje praćeno strašnom grmljavinom.Bio bi to pravi ugođaj na rijeci. Po Stevanu i brod nazvaše 'Stevanov brod'.Ugledna gospoda,tada privatni obrtnici,pa i neki zemljoposjednici,voljeli su da dođu na piće kod Stevana.Ovdje nije dolazio svako.U nekim prilikama, posjetioca,Stevanovi pomoćnici pokrenuli bi brod i izveslali na sredinu Une.Tu bi se usidrili,a opušteni gosti bi se sunčali i kupali uz prijatna osvježavajuća pića. Na brod su počele dolaziti i neke dame,a rjeđe i izletnici iz Siska i Zagreba.
Stevanu je posao počeo da cvijeta.Doveo on i neke konobarice iz vana.Marušku i Hanu.Jedna je bila iz Pešte,a druga iz Bukurešta.Vesele konobarice još više su zainteresirale učmale bogatune dva mala gradića za provod na brodu.I noću su fenjeri svijetlili.Čula se muzika i pjesma sa broda.Zabavljali se ljudi kao nikad ranije.
Dok je Stevan razvijao posao na svom brodu,njegova lijepa supruga Danica,radila je u gostionici u gradu.Ispočetka, Danica je bila oduševljena,ali njenog Stevana sve je manje viđala kod kuće.On se predao brodu.Tamo je radio,tamo se hranio,a od kada je zaposlio mlade konobarice,usput i zabavljačice,počeo je i da spava na brodu. Sve je više slobodnog vremena provodio sa mladim konobaricama.Kada je bilo manje gostiju,Stevan se sam sa svojim konobaricama gostio,kupao i uživao.Kada dođu poslije podnevni gosti,konobarice su plesale,pjevale i goste usluživale.Ništa im nije bilo mrsko ni teško, pa čak ni gostu u krilo sjesti,a zato kad su naplaćivale,bakšiš nije izostajao..
Nije pravo Stevanu što lijepa Maruška ide od krila do krila,i što joj neko od gostiju,držeći novčanicu u ruci,ispod haljine protura.Ruži gazda Marušku nasamo,a i samom samo što ruke prema njoj ne polete.Vidi Maruška da je gazda ljubomoran na goste koji joj udvaraju,a zna da je došla tu da zaradi i s parama se u Mađarsku vrati.Sada,kada se uvjerila da je gazdi stalo do nje,pa zašto i to da ne iskoristi?Popušta gazdi najviše.On joj oprezno i u sobičak pod palubom navrne.Svjestan je Stevan da je Maruška mlada i prelijepa djevojka i da joj niko odoliti ne može.
Lijepa Maruška,poput umiljate mačke, svakom se mušteriji nasmiješi i po koju 'iskrivljenim mađarskim jezikom' ,rečenicu uputi.Gost se smije i pruža novčanicu da bez kusura plati.
Gazda Stevan sve više zanemaruje svoju suprugu Danicu,a u glavi mu se vrti lik vesele i umiljate konobarice Maruške.Od nje više ne štedi ni dobru mezu,niti puno kontrolira kada mu pazar predaje.
Do Stevanove Danice dopiru vijesti o Stevanu i njegovom stalnom druženju s mladom konobaricom.Jednog dana iznenadila ih je na brodu.Zatekla je svog muža u veslom stanju u društvu dvije mlade konobarice.One mu ugađaju,donose jelo i piće,a on poput najsretnijeg uživa i brigu razbija.Pozvala ga Danica nasamo i gotovo mu naredila da konobarice otpusti,a on preuzme posao u svoje ruke,ili će načisto propasti.
Stevan je znao da mu je njegova supruga u pravu,ali kako da otpusti Marušku.Tako je mazna,mila i simpatična,da se i on pravo u nju zaljubio.Prolazili su dani,a Stevan je sve više bio zaokupljen Maruškom.Sad joj je i u sobu noću navraćao.Nije mario on više šta mu žena govori i poruke šalje.Sad se preselio na brod i gotovo da kući i ne navraća.Postao je smušen i zaboravan. Svi to primjećuju da mu je samo Maruška pred očima.A i on zna,da od Maruške nikad prave žene biti neće.
Stevanova žena Danica nije ni ružna ni glupa,da ne bi prepoznala,šta se to s njenim mužem događa.Želila je da ga spasi i vrati kući .Učinilo joj se da je najbolje rješenje uništiti taj famozni brod.Brzo je skrojila plan i pozvala njihovog odanog slugu Janka.Objasnila mu je šta treba i kako da uradi. Znala je da će ćopavi Janko sve za svoju gazdaricu učiniti,pa ako treba i u vatru skočiti.Samo mu je trebalo neke stvari i po dva tri puta pojasniti.
''Uzet ćeš,Janko,veliku kanticu petroleja.Kada svi na brodu zaspu,a to ti je iza ponoći,prikrast ćeš se brodu,dopuzati do palube,proliti petrolej i brod zapaliti.Je li ti jasno,moj Jankane?''
''Gazdarice,hoće li oni izgorjeti?''
''Neće,Janko.Njih će vatra probuditi,a onda će poskakati u Unu.Ti ne treba da brineš o tome.Je li ti jasno,Jankane?''
''Jasno,gazdarice.Biće kako vi kažete.''
Što bi rekla gazdarica,to je za Janka bilo zakon i svetinja.Iste noći Janko je koristeći naoblaku i mrak ,prišunjao se brodu s punom kanticom petroleja.Poznavao je i brod i okolinu,jer je gazdi Stevanu pomagao sve dok ne dovede nove konobarice.Uspuzao se preko mostića do palube,prolio petrolej po suhim daskama,a onda oprezno zapalio žigicu i bacio na daske palube.Polahko se vratio na obalu i iza velike topole i čekao je da ugleda plamen.Kad se plamen promolio iznad ograde,požurio je kući da obavijesti gazdaricu.
Te noći na Uni se vidjela velika buktinja.Gorio je 'Stevanov brod'.Stevan i konobarice kasno su osjetili vatru .U posljednjim trenucima sa najnužnijim stvarčicama poskakali su u ledenu Unu.Isplivali su na obalu i tužno gledali kako brod nestaje u plamenu.
Sutra se pronijela vijest,da je neko od Bosanaca ,noću doplivao do broda i zapalio ga.Laknulo je i Danici,i popovima,i fratrima, i hodži u Bosanskoj Kostajnici,jer se već naveliko počelo pričati kako je brod postao simbol slobodnog ponašanja i otuđivanja od vjere.
I danas ovaj dio Une nazivaju Stevanov brod ili kraće 'Stevanac' po brodu koji bi - i nestade.
Post je objavljen 17.12.2009. u 15:29 sati.