Moram vam reći, iako se ne bi dalo zaključiti na prvi pogled, mnogi ljudi očito smatraju da ja imam nekog utjecaja na svijet knjige i nakladništva, ili su uvjereni da se kužim u prodaju, pa mi na mail koji je vezan za ovaj blog neprestano pristižu obavijesti o novim blogovima, kolumnama, komentarima, e – zinima, ali i o novim knjigama, piscima i spisateljicama (razbijmo sve predrasude – moje mišljenje dijele samo moji istomišljenici, za koje vjerujem da nemaju značajnijeg utjecaja na hrvatsko izdavaštvo – inače bi Hrvatska bila puno ljepše mjesto, stoga - ne morate trošiti tipkovnicu).
Jedna od takvih autorica, Snježana Fridrih sa svojom knjigom «Don' t srach too much» (kojom je nastavila putem političke satire, ako ste imali ikakvih dvojbi), uputila me na web – stranicu www.unibook.com na kojoj možete pronaći print – on – demand naslove mnogih autora i autorica (vidjela sam knjigu poezije i ispovjednu prozu Elfride Matuč – Mahulje, da spomenemo samo neke). Malo sam se vrpoljila po stranici i kalkulirala koliko bi moja zamišljena knjiga imala stranica te za koju cijenu bih je mogla prodavati na Unibooku (a zatim sam se uozbiljila i bacila se na razmišljanje tko bi uopće htio kupiti imaginarnu knjigu!); vidjela sam da nema puno naslova na hrvatskom jeziku, vidjela sam da iza Unibooka stoji jedna njujorška firma sa sjedištem u Belgiji, saznala kako se izrađuje zamišljena naslovnica moje zamišljene knjige, već sam vidjela kako mi se novci s PayPala slijevaju ravno u džep, a onda sam svoje otkriće odlučila podijeliti sa svima vama – držim fige da nečije poznato ime vidim na hrbatu imaginarnih korica na Unibooku.
P. S. Razmišljam kako bi valjalo ukoričiti Bookeraj :)
Post je objavljen 19.12.2009. u 17:17 sati.