Marketing
H. G., četvrti put ili Loveći vidom
Sinoć, tek negdje pred 19 sati, kasneći zbog cesta zametenih snijegom, pojavio se pred vratima dostavljač Overseas Expressa, donijevši mi žutu omotnicu Superknjižare s upravo objavljenom knjigom Hervea Guiberta, Citomegalovirus - Bolnički dnevnik. Četvrta je to knjiga ovoga pisca objavljena na hrvatskom.
Pojavljivanje djela nekih autora, a posredovanih prijevodom, autora poput Bernharda, Agote Kristof, Pascala Quignarda, Annie Ernaux (...), pravi su mali događaji, literarne svetkovine. Jedno ime povezuje neke od prijevoda spomenutih pisaca - Zlatko Wurzberg. Pamtim tekst jedne druge knjige Hervea Guiberta, Lud za Vincentom, prepoznatljivog spoja gotovo poetske, nimalo hinjene suptilnosti s jednostavnim kazivanjem u tonu govorenog jezika.
Citomegalovirus je tanka knjiga u kojoj autor dnevničkim gestama evidentira svakodnevicu provedenoj u bolničkoj sobi. Krhki zapisi premreženi brojnim bjelinama, otisak teksta koji blijedi (doslovno) prema kraju knjige. Djelo pisca koji se ne udvara čitatelju, s rečenicama-meandrima što se poput loza otrovnog bršljana prostiru kroz nastajući (i nestajući) tekst.
Proza iz čijih nas utora zabljesnu ona mala prosvjetljenja zakopana u tkivu svagdana, o čemu tako kristalno jasno piše Virginia Woolf u jednom pasusu To the Lighthouse.
Post je objavljen 16.12.2009. u 23:32 sati.