Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/povratakpitomace

Marketing

Što netko iz New Yorka radi u malim Kladarama

Profesionalno, intenzivno, trideset sedam godina bavim se slikarstvom. Pripadnik sam izvornih – naivnih slikara. Naiva je ušla u neku vrstu ranije povijesti, ali i dalje traje. U širim razmjerima najzapaženiji i najvredniji uradci su mi, uz crtež, akvarel, ulje na platnu, slikanje uljem na staklu. Vrlo je malo mladih zainteresiranih za taj žanr. Zahtjevan je. Iziskuje vremena i strpljenja. Da se čovjek afirmira, povezano je s financijama.

Ako slikar osjeti neisplativost, gubi elan i ne razvije talent, koji možda čuči u njemu, započeo je priču pedesetogodišnji slikar iz Kladara, Stjepan Ivanec i nastavio: – Živimo u vremenima krize, ali u slikarstvu kriza je stalna. Pamtim krizu 1973. Bio mi je to prvi nagli šok i prošao je. Došle su druge. I ova sadašnja kriza. Živjelo se i živjeti će se dalje. U Pitomači imao sam prvu samostalnu izložbu davne 1975. godine. Pitomača ni tada nije imala izložbeni prostor, a na žalost nema ga ni sada. Na ovom području, svih tih godina, nisam imao konkurenciju u profesionalnom bavljenju likovnom umjetnošću. Posljednjih nekoliko godina pojavilo se dosta ljudi koji su se intenzivno počeli time baviti. Možda je to rezultat povišenog standarda? Javljaju se ljudi s manjim, ali i većim ambicijama. U Pitomači ima preko 30 osoba, koji su završili likovne tečajeve. Možda će netko od njih postati profesionalni umjetnik! Došlo je vrijeme da ovdje osnujemo likovnu udrugu. Svrha udruge je da mladi nadopunjuju stečena znanje i dođu do novih spoznaja. Stariji se mogu kvalitetnije razvijati. To je i važna afirmacija Pitomače.

Na nivou RH brojne likovne udruge uključile su u svoja članstva čak trinaest tisuća građana.Veliko smo mjesto s bogatom tradicijom. Teško je dostići reputaciju Kino kluba "Slavica", za koji se znalo na svim kontinentima svijeta. Malo je onih koji znaju da je 1965. godine u Pitomači, po slikarstvu, kao prvom mjestu iza Zagreba, organizirana izložbu poznatih naivnih slikara Generalića, Lackovića i Kovačića u pitomačkoj staroj školi. Bila je to senzacija. Vrijeme, kad ta umjetnost još nije bila afirmirana i druga je mjesta nisu prepoznala. Pitomača je već tada imala afiniteta za likovnu umjetnost, takova karaktera. Kolege su me uvjerili da je vrijeme da zajednički damo obol likovnoj kulturi mjesta kojem pripadamo i pritom znanjem i iskustvima pomognemo mlađima. Osobno dosta radim, od toga živim i godinama izlažem u zemlji i svijetu. Kad steknete produktivnost i slike su vam po galerijama u svijetu tada drugi ljudi s njima prometuju. Često saznam za izložbe po primitku kataloga galerista po svijetu, koje mi šalju organizatori svjetskih skupnih izložbi. Svake godine u Italiji imam po dvije standardne izložbe.
Jednu u dvorcu Guiglia, drugu u Vareni. Početkom ove godine na izložbi u Sloveniji, učestvovao sam, zajedno sa autorima, slikarima iz desetak zemalja svijeta. Hlebinska galerija svake godine organizira izložbe, na kojima obvezno učestvujem, kao i u gradu Koprivnici. To je ono što znam. Inače početkom svake godine dobijem kataloge za proteklu godinu i onda vidim na kojim sve izložbama u svijetu su bile izložene i moje slike. Član sam Hrvatskog društva naivnih umjetnika i član Zajednice umjetnika Hrvatske. Obje udruge okupljaju profesionalne umjetnike. U zreloj sam životnoj i slikarskoj fazi. Želja mi je da zajedno s kolegicama i kolegama u Pitomači, s ljudima koje poznajem, ovdje, ostavim trajniji obol u likovnoj kulturi. Nakon dogovora, sastali smo se, sastavili Inicijativni odbor i osnivamo likovni klub. Osnivačku skupštinu sazivamo 11. 12. 2009. u 18 sati u zgradi Općinske skupštine Pitomača u sali za sastanke. Računamo na općinu, njen prostor, adresu i pomoć, jer drugih mogućnosti za sada nemamo. Likovni potencijal postoji. Udruga ima temelja za rad. Rasposlali smo pozive na Osnivačku skupštinu, za 11. 12. 2009. u 18 sati. Pozvali smo likovno zainteresirane za koje znamo, ali i ostalo građanstvo, jer svi su nam potrebni i dobro došli – rekao je Stjepan.

Pri kraju razgovora pridružila nam se supruga Anđelka Ivanec, također slikarica. – Počela sam slikati i bila nagrađivana za likovne radove u osnovnoj školi. Nakon udaje sam nastavila spontano raditi uz supruga. U trideset godina naslikala sam oko 400 minijatura cvjetnih motiva. Dio njih nalazi se u New Yorku. Otkupila ih je Jaro Art galerija. Pojedini svjetski galeristi dođu k suprugu u naše Kladare, a uz put se "zalijepe" i za moje slike - skromno je prokomentirala gospođa Anđelka. I njene slike "putuju" svijetom. Učestvovala je na međunarodnoj izložbi slika pod nazivom "Žene slikarice" u talijanskom gradu Modeni i drugdje. Učesnica je likovnih kolonija u Virju, Novigradu Podravskom i na Rabu. - Težimo osnivanju galerije u Pitomači - nastavio je Stjepan. - Likovna smo udruga u osnivanju. Sada je teško, ali treba početi. S vremenom, za koju godinu, naći će se prostora za smještaj kvalitetne Udruge FVK "Mirko Lauš", koja se ne bi smjela ugasiti, kao i KUD-a "Pitomačanka", smještenih u zgradi starog Župnog dvora. U perspektivi očekujemo da će taj prostor biti korišten isključivo kao Zavičajni muzej Pitomače u središnjem dijelu, a u velikom potkrovlju očekujemo galeriju. Za taj pothvat trebati će više sredstava. Ali kad bude gotov u njemu će, uz pravilan raspored, moći biti izloženo stotinjak slika i ostalih radova likovne kulture. Vjerujem da će se u uređenje potkrovlja financijski uključiti i Ministarstvo kulture (zgrada je pod zaštitom ), te da će Pitomača imati galeriju kakovu zaslužuje. Ponekad se pitam, što neki čovjek iz New Yorka ili drugih gradova SAD radi u malim Kladarama? Neki razlog očito postoji - sa smiješkom završio je razgovor profesionalni slikar, Stjepan Ivanec.

Barica Mihoković
FVK Novosti

Post je objavljen 16.12.2009. u 18:47 sati.