Nepodijeljeno je mišljenje da je otvorenje MSU kulturni događaj desetljeća. *
Moje je mišljenje, sada podijeljeno s vama, da je Miljenko Jergović kulturni događaj prethodnog desetljeća.
Zašto kulturnom događaju prethodnog desetljeća treba da ničim izazvan pokuša kulturni događaj ovog desetljeća uniziti i omrznuti, mi nikad nećemo saznati, a i bolje nam je.
Već svi znaju kako se nedopustiv gaf dogodio na dan otvorenja. Je li za to kriv Biškupić, Dolenčić, neki nepoznati aparatčiški ulizica ili bogtepitajtko, manje je važno. Ali, gaf je gaf, a muzej je muzej. Skupa s toboganom i onim predivnim Chromos-čovječuljkom od neona koji nas tako neodoljivo farba još od studentskih dana.
Istina, premijerka je rekla i to da svjedočimo kulturnom događaju stoljeća. Imala je i takvu-i-takvu haljinu. I skupa s Bandićem je procesirala koloriranu kobasicu i slušala 4:33. I katastrofa je da su moja punica i punica mog brata čekale vani na studeni i kiši i u Avenue molu da uniđu.
Ali, čujete (čujete - to je beskrajno šarmantna poštapalica Fadila Hađića), pa normalno je da u ovoj neurednoj zemlji ne može sve biti uredno. Da političari i pripadajući ulizice uzmu pozornicu onima zbog kojih pozornica postoji. Da ima stvari neukusnih i grubih. Nego, pogledajmo što je dobro. MSU je dobar i puno više od toga. Hoće li biti i odličan, ovisi isključivo o njemu, a ja se nadam da hoće i kad smo ga posjetili ove nedjelje istinski smo uživali.
Ne moramo svi biti entuzijasti. Osim toga, po prirodi stvari, sigurno je da bismo mogli pronaći more grešaka. Ali bi ipak valjalo sačuvati neku zdravorazumsku perspektivu. Ako ne vidimo što se događa, ili zasad ne vidimo, možda je pametno da pričekamo. Avaj. Kulturni događaj proteklog desetljeća je zamislio da kritiku treba pisati ognjem i mačem – više kao eksponat i performans. Pa udri po arhitektu i odlutaj u tlapnje o Bugarima, pa udri po haljini, pa ponizi i ionako ponižene uzvanike, pa još i onako vulgarno (opet!) imenuj premijerku vulgarnom izvedenicom od njezina prezimena. (Ti, koji si tako vješt u riječima … tako nekako glasi stih iz Diamonds and rust … ti znaš koliko nisko je vulgarizirati tuđa imena.)
Baš mi je to nekako loše i gorko. Draga su mi oba kulturna događaja, ali bih ovim putem poručio kulturnom događaju jedan da odustane na vrijeme. Mislim da je B. Donat svojedobno napisao kako je Ivan Aralica najveći hrvatski pisac na prijelazu iz 20. u 19. stoljeće. Zašto već sada otvarati kandidaturu za titulu najvećeg na prijelazu iz 21. u 20. stoljeće?
*
Nema veze što do kraja desetljeća ima još godina i dva tjedna. Ne da se spriječiti da mediji naširoko rekapituliraju prvo desetljeće novog milenija. Tumačenje o početku i kraju milenija, stoljeća i desetljeća očito nikad neće pasti na plodno tlo, ali moramo se naučiti živjeti i s tim.
Post je objavljen 16.12.2009. u 18:38 sati.