SIMO MRAOVIĆ (16. 12. 2008. - 16. 12. 2009.)
IZ ZBIRKE 'Gmünd'
SUPERLIGHT
ZA DRAGE GRAĐANE
***
Kažu znanstvenici.
Da su vrijeme i prostor beskonačni.
I da nikada neće prestati postojati.
Iako beskonačnost nitko ne može pojmiti.
Također, kažu znanstvenici.
Da posjeduju snimke.
Na kojima se sudaraju dvije galaksije.
Naša Mliječna staza, o lijepa li imena.
I susjedna Andromeda.
Također će se, kažu.
Sudariti za 4 milijarde godina.
Mislim.
Naša i susjedna galaksija.
Gledam u šalicu iz koje sam.
Maločas pojeo sladoled.
Ipak, polako i neumitno.
Odlazi sve k vragu.
Kažu znanstvenici.
***
Lako je biti mlad.
Odeš u black out.
Smrtno se zaljubiš četiri puta.
Lutaš od nesreće do nesreće.
Upoznaš mnogo ljudi.
Tjeraju te na pravi put.
Bodre te.
Opominju.
Ne možeš ih dobro razumjeti.
Jer iz njih govori strah.
I baš te briga za pravi put.
Dok jednog dana ne upoznaš.
Taj magični strah.
Koji te prvo spusti na zemlju.
A onda ispod nje.
S onog svijeta govoreći.
Ne treba se obazirati.
Koliko god velik bio.
Strah.
Ali treba se držati puta.
***
Ne bavite se umjetnošću.
Dragi građani.
Ako niste spremni na.
Omalovažavanje.
Vrijeđanje.
Prezir.
Mržnju.
Ljubomoru.
I impotenciju.
Ne bavite se umjetnošću.
Dragi građani.
Ako niste spremni na.
Promiskuitet.
Alkohol.
Drogu.
Brzu hranu.
I nemiran san.
Ne bavite se umjetnošću.
Dragi građani.
Ako niste spremni.
Uzalud.
IZ ZBIRKE 'Između usana'
***
Iako svaki dan padnem s neba.
Ne predajem se.
Dok me još ima.
Lutam po nebu.
To nije tajna.
To svi rade.
Osim u snovima.
Tamo je nebo zauvijek slano.
A kad se probudimo teško je.
Nosimo ga na glavi.
Ako padne ideja.
Nebo ublaži udarac.
Osjećam u kostima pada kiša.
Zato smo važni zato smo tu.
Na kraju moraš ljubiti.
Tamo spavaju sve tajne.
I sve je istina.
Kao u bezazlenoj magiji.
***
Bojim se tvojeg pogleda.
Otkriva tajne koje me progone.
Ali skriven sam.
Ne možeš me naći.
Ovaj grad zaspao je.
Njegovi će te snovi.
Pretvoriti u pjesmu.
Kad se probudiš.
Zavoljet ćeš ulice.
U kojima te tražih.
Čekat ćeš u veži.
Dok ne prestane pljusak.
Ili ćeš hrabro krenuti cilju.
Bez kišobrana.
Kad postaneš mokra.
Vratit ćeš se u stan.
Zauvijek ću te izgubiti.
Ako te ipak na|em.
Bit će to vječnost.
Koja nema ime.
Zato sam spokojan.
Ako umrem.
Bit ću glavni grad.
U tvojem srcu.
IZ ZBIRKE 'Laku noć Garbo'
PJESNIK DUŠO
Jesi ti komunist?
Nisam...
Jesi ti kapitalist?
Nisam...
Jesi ti fašist?
Nisam...
Jesi ti socijalist?
Nisam...
Jesi ti anarhist?
Nisam...
Jesi ti neki glupan?
Nisam...
Jesi ti moj dragi?
Nisam...
Jesi li mi ti išta u rodu?
Ja sam tvoj pjesnik.
Ahhh! Moj pjesnikkkkkkkk!
Post je objavljen 16.12.2009. u 00:33 sati.