Bijeli Božić – u talijanskom originalu “Un bianco Natale” naziv je dvomjesečne sezonske akcije policije u talijanskom gradiću Coccaglio u blizini Milana. U dotičnom gradiću je na vlasti Lega Nord, čiji je glavni šerif Umberto Bossi, ministar za institucionalne reforme u Berlusconijevoj vladi. Fracno Caletti, gradonačelnik Coccaglia je pokrenuo ovu akciju, nazvanu po pjesmi koju je proslavio Bing Crosby jer završava na sam Božić, 25. prosinca.
U Coccagliu živi malo manje od 7 tisuća ljudi, od toga 1500 stranaca, dobar dio kojih nemaju državljanstvo neke zemlje članice EU, a većinom su iz Maroka, Albanije i zemalja bivše Jugoslavije. Navodno ih najviše čačka podatak da je prije točno deset godina takvih građana bilo samo 177.
Akcija će se provoditi po sistemu “od vrata do vrata”, na način da će se provjeravati boravišne dozvole imigranata, i onima kod kojih se utvrdi da su istekle prije šest mjeseci i više, prijeti izgon ako ne mogu dokazati da su ih pokušali obnoviti.
Gradonačelnik Caletti je izjavio da nemaju problema sa kriminalom, već da jednostavno žele početi raščišćavati stvari, dok izjava koju je dao Claudio Abiendi zaslužuje da je se posebno istakne:
"per me il Natale non č la festa dell'accoglienza, ma della tradizione cristiana, della nostra identitŕ"
Moj slobodni prijevod: “Za mene Božić nije blagdan gostoprimstva (dobrodošlice?), već kršćanske tradicije i našeg identiteta”. Indikativno je da je gospodin Abiendi član Sjeverne Lige od njenog osnutka 1992. Naravno, otkad je europski sud za ljudska prava presudio da raspećima nema mjesta u talijanskim učionicama, puna su im usta kršćanskih simbola kao tradicionalnih simbola talijanskog identiteta.
No, da ne bi bilo sve tako bijelo, imamo i primjer glavnog javnog tužitelja u Veroni. Giulio Schinaia je u zgradi suda u Veroni postavio jaslice. Ništa neobično u kršćanskoj zemlji Italiji, rekli biste, i uistinu ne bi bilo ništa neobično da Isus, Josip i Marija nemaju crnu boju kože.
Neki će talijanski desničari reći da je to sve smislena provokacija, međutim to su isti oni koji su se zalagali da se uvedu posebni autobusi i vlakovi za imigrante, pa sve do takvih banalnsti, da ne rečem pizdarija kao što je zabrana posluživanja kineske hrane i kebaba u gradovima u kojima imaju kontrolu.
Sad će se mnogi pitati: zašto sam se ja potrudio da sve ovo napišem? Jer, jednog dana kad i nas prime u europsku uniju, kad i mi nekome budemo zapad, ovaj bi se scenarij mogao vrlo lako dogoditi i u Hrvatksoj, uz minimalne izmjene...