Marketing
Marina Perazić ostavljena s kolačićima
Pamtim Marinu Perazić kao što pamtim dio moje mladosti uz zvukove Denis & Denis.
Onako plavu, pomalo androgidnog lica, refleksija Annie Lennox samo puno bližu.
U jednom trenu života pod svjetlima disco kugle, prepuna mladosti željela sam biti lijepa i plava, kao Annie, kao Madonna, kao Marina.
Odrasle smo sve četiri.
Ne pratim više Annie, povremeno čitam i slušam o Madonni, povremeno čitam o Marini koja je puno bliže.
Marina ima dvije kćeri, Marina se vratila iz Amerike, Marina je u Srbiji, Marina je na Farmi....Marinu je ostavio dečko preko Facebooka.
E, to me je već pogodilo mada mi ni Farma nije baš sjela ako ću za pravo.
Ok, kužim kako Marini trebaju novci, uostalom kome ne trebaju?
Ali, to je Marina moje mladosti pobogu i nije joj mjesto na Farmi već u studiju gdje bi trebala uzdisati u mikrofon, a ne musti krave u nekoj zabiti.
Ovo s Facebookom je prevršilo svaku mjeru.
Ne ostavlja se Marinu moje mladosti nakon sedam godina porukom na Facebooku!
Marina je zaslužila bolje i od Farme i od njega.
Zašto?
Zato što mi je prije dvadeset i kusur godina poklonila iluziju kako je svijet blizu i kako postoje androgidne plavuše u susjedstvu.
Onakve kakve postoje u dalekom Londonu koji mi je onda bio tek san.
Bila je posebna.
Bila je hrabra.
Jedino malo žalim što je održala obećanje i pojela sve kolačiće, mada nije trebala.
Ipak, Marina se otisnula u svijet i vratila se.
Ne znam što je s Marinom sada, pamtim je onakvu kakva je bila nekih sretnijih godina.
Mojih sretnijih godina.
Zato mislim kako ja nikada ne bih ostavila nekoga preko Facebooka, ako sam provela s njim sedam godina.
Zapravo, ne bih nikoga mogla ostaviti na taj način.
Jer ako Marina nakon sedam godina nije zaslužila razgovor, opet je uzdisala na krivim mjestima umjesto u mikrofon.
Bojim se samo da ne posegne za kolačićima, njemu u inat.
Post je objavljen 15.12.2009. u 20:59 sati.